28/03/2024
9.5 C
Novi Pazar

Bošnjaci su narod a muslimani su pripadnici vjerske zajednice

U kontekstu popisa stanovništva koji bi se trebao obaviti 2021. godine

U kontekstu popisa stanovništva koji bi se trebao obaviti 2021. godine u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu potrebno je istaknuti nekoliko bitnih činjenica, koje još uvijek imaju svoju upotrebu i prave zabunu kod ne malog broja građana bošnjačke provenijencije.

Status i položaj bošnjačkog naroda na prostorima bivše Jugoslavije nije tretiran u skladu s validnom činjeničnom historiografijom i naučno relevantnim istinama. Naziv i status matičnog naroda historijske zemlje Bosne (Bošnjana, Bošnjaka) vrlo lahko se može pratiti kroz relevantne, pouzdane, tačne i nedvosmislene  historijske dokumente.

Treba imati u vidu da se zemlja Bosna, bez obzira na njen državno pravni oblik, od najstarijih vremena, a najranije od IX stoljeća, pa sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, gotovo devet stotina godina po pisanom tragu, prostirala i obuhvatala dijelove teritorija današnjih suverenih država: Republike Hrvatske, Republike Srbije i Republike Crne Gore. Na tom cijelom prostoru živio je matični narod Bosne – dobri Bošnjani, Bošnjaci. Ne sporeći pravo niti jednom narodu ili nacionalnoj manjini u bivšoj SFRJ da se koristi svojim historijskim narodnim imenom, da sebe naziva po svojoj zemlji i da govori svojim jezikom, istovremeno se ne dopušta ni drugima da negiraju Bošnjake, njihovu matičnu zemlju i njihov bosanski jezik.

Posebno je neprihvatljivo da se jednom, od historijski najstarijih naroda na prostoru Jugoistočne Evrope – Bošnjacima, negira vlastiti nacionalni identitet ili da se taj identitet relativizira i kulturno-historijski i politički ograničava vjerskom pripadnošću time što ga podvodi pod korigirani  vjerski naziv  Muslimani (bez obzira da li se radi o velikom ili malom slovu „M“). Nažalost, još uvijek imamo pojavu da se građani u državama bivše SFRJ i dalje izjašnjavaju kao „Muslimani“.

Iz današnje perspektive ovaj fenomen „Muslimana“, kao naroda, ostao je prisutan uglavnom samo u Crnoj Gori, gdje  na temelju preambule Ustava Crne Gore, još uvijek postoji „Muslimanski“ narod.

Naravno analizirajući posljednje popise stanovništva u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, jasno se vidi da je ova pojava i sada prisutna kroz izjašnjavanje građana kao „Muslimana“ gdje na koncu bivaju statistički preraspoređeni u stavku – ostali. Ovo su recidivi i posljedice koje svoje korijene imaju od vremena Berlinskog kongresa iz 1878. godine, dakle tada uspostavljenog „novog svjetskog poretka“, kojim je uspostavljena Bosna i Hercegovina kao „corpus separatum“, bez Novopazarskog sandžaka, s reduciranim (oduzetim) primorskim gradovima i dijelovima Hercegovačkog sandžaka, a u kojoj su Bošnjaci postali „jedan od tri naroda koji žive u Bosni i Hercegovini“.

Devet stotina godina Bosna je imala svoj narod, dobre Bošnjane, kasnijim lingvističkim tvorbama Bošnjani su postali i ostali Bošnjaci (u lingvistici je isti korijen riječi i značenje). Narod zemlje Bosne, Bošnjaci, imali su u Kraljevini Bosni svoju bosansku crkvu i bili su „svoji bosanski kristjani“, naravno bilo je i katolika, pravoslavnih, a kasnije dolaskom i zauzimanjem Bosne od strane Otomanskog carstva i muslimana. Dakle radi se o jednom narodu, s različitim vjerama. Mnogi dokumenti ovo jasno i nedvosmisleno potvrđuju.

Nepovoljne okolnosti, s jedne strane uspostava Austro-ugarskog carstva, a s druge velikohrvatski i velikosrpski državni projekti i već započeti procesi uspostave hrvatske i srpske nacionalne države, pomogli su koncept, koji će potpuno biti implementiran u Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji, s kojim će Bošnjaci ući i u SFRJ, a to je da u BiH imaju tri naroda – Bošnjaci, koji su se počeli nazivati muhamedancima a potom Muslimanima, te Srbi i Hrvati. Bošnjaci koji su ostali van Bosne (u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, a migracijama u Sjevernoj Makedoniji i Kosovu) još jedan vremenski period su nazivani Bošnjacima, a kasnije su i oni ostali bez svog narodnog imena i asimilirani su uglavnom u „Muslimane“.

Ovaj koncept snažno je, i pored potpuno jasne historiografije i historijskih dokumenata, zaživio u XX stoljeću, do te mjere, da je u društveno-političkoj realnosti bio potpuno izbrisan i „suspendovan“ jedan stari evropski narod Bošnjaci, a uveden i cementiran nepostojeći narod kroz pojam „Muslimani“. Uzroci i razlozi brisanja Bošnjaka kao naroda, u direktnoj su vezi sa pokušajima uništenja i podjelama Bosne.

Treba malo truda, volje i vremena da se svaki Bošnjak upozna sa historijom svoga naroda, svoje zemlje Bosne. Danas hvala Bogu, trideset godina nakon samostalnosti Bosne i Hercegovine, ispisano je više stotina naučno utemeljenih knjiga, javno predstavljeno hiljade vjerodostojnih dokumenata i činjenica, iz kojih je sasvim jasno da su Bošnjaci stari europski narod, koji ima naučno verificiranu i u kontinuitetu srednjovjekovnu kraljevsku dinastiju Kotromanića (za razliku od susjednih naroda i država) i koji je vijekovima živio u zemlji Bosni, koja je obuhvatala (više stotina godina), kao što je opće poznato, dijelove teritorija današnjih susjednih država.

Danas bi Bošnjaci trebali biti svi stanovnici Bosne i Hercegovine (kako su ih od druge polovine XX vijeka počeli nazivati Bosancima), bez obzira na vjersku pripadnost, ali uslijed društveno historijskih nepovoljnih procesa, danas su Bošnjaci uglavnom ili u 99% slučajeva samo pripadnici islamske vjere – muslimani, što vodi u definiranje naroda preko religije. Naši sunarodnjaci po zemlji Bosni, pravoslavni i katolici, danas su Hrvati i Srbi, što je rezultanta projekta koji se provodi više od sto i pedeset godina, a koji se tiče „nacionalnog srpsko-hrvatskog prosvjećivanja“ bosanskih katolika i pravoslavaca.

Svakako, pravo je bosanskih katolika i bosanskih pravoslavaca da odrede svoj narodni i nacionalni identitet, odnosno da se osjećaju i budu Srbima i Hrvatima, ali niko nema pravo da Bošnjacima oduzima pravo da budu ono što jesu. Ovim se definitivno dezavuira naracija o Bosni kao “zemlji bez svoga naroda” koju su besramno širili politički komesari i sveštenici tokom 20. stoljeća. Čast izuzecima.

Očigledno je da zbog neinformiranosti, konstruisanih ideologija, i već usvojenih falsificiranih historijskih fakata i fabrikovanih istina, koje su zaživjele i saživjele kod velikog broja Bošnjaka, svjedočimo da u Crnoj Gori još uvijek postoji „narod“ koji se naziva Muslimanima kao i da se veliki broj građana u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, pa i u Hrvatskoj također tako izjašnjava i popisuje. To je recidiv jednog prevaziđenog i spornog podmetanja lažnog imena za bošnjački narod, jer se pokušavalo od Bošnjaka napraviti religijsku grupu koja se otrgnula od svoga “srpskog stabla”! Sve te lažne priče o porijeklu Bošnjaka rezultat su velikosrpske pseudo-nauke, ideologije i hegemonijskih konstrukcija kojima se danas nazire kraj.

Muslimani su, kao što je opće poznato, sljedbenici i pripadnici islama, posljednje Božije objave koju je čovječanstvu prenio i oporučio posljednji Božiji Poslanik – Muhamed, neka je mir i spas na njega. Muslimana danas ima gotovo 1,5 milijardi i pripadnici su gotovo svih naroda koji danas egzistiraju u svijetu, uključujući i Srbe, Hrvate, Crnogorce i dr. 

Stoga je  u najmanju ruku čudno, da i danas, u XXI stoljeću postoji mogućnost da je ustavom Crne Gore priznat jedan narod (ili manjinska nacionalna zajednica) koji je ustvari vjerska skupina – Muslimani.

Postavlja se pitanje da li je Islamska zajednica u Crnoj Gori, Srbiji i ostalim državama, kao vjerska organizacija muslimana, reagirala na ovu pojavu, odnosno da li je sa stanovišta islama moguće da postoji narod Muslimana, kada je jasno da su muslimani u današnjim državama i Albanci, Makedonci, Crnogorci, Turci, Srbijanci i drugi. Jasno je da se radi o fabriciranim zloupotrebama naslijeđenih od jugoslovenske ustavne odrednice Musliman, s velikim „M“, za tada „neopredjeljeni“ i „nepostojeći“ matični narod Bosne – koji je izbrisan sa „liste“ naroda. I drugo, sasvim je jasno da Muslimani nisu nikakav narod, a kamoli nacionalna zajednica, već su muslimani pripadnici i sljedbenici islama – posljednje monoteističke svjetske religije.

Današnji građani Srbije, Crne Gore, Sjeverne  Makedonije, Kosova koji se izjašnjavaju Muslimanima, jasno uzurpiraju religijsku pripadnost muslimana, koristeći se fabriciranim činjenicama određivanjem jednog naroda kao Muslimana, koji kao narod ili nacija ne postoje (pa tako ne mogu imati ni status manjinskog naroda ili nacionalne manjine), već su u nacionalnom (ili narodnom) smislu ili Bošnjaci ili npr. Crnogorci ili pripadnici nekog trećeg naroda. Da li je zamislivo da se Srbi, Crnogorci ili Makedonci na popisu izjasne kao Pravoslavci ili Hrvati kao Katolici? Jasno ne govorimo o vjerskoj pripadnosti (što sigurno postoji kao jedna od popisnih stavki) već kao nacionalno opredjeljenje.

Opće poznata je činjenica da je narod kulturno-historijska forma s jasno određenim temeljnim elementima vlastitog identiteta, a to su: simboli, jezik, književnost, historija, značajne ličnosti i događaji, etnologija, legende i sve ostalo što čini kulturu jednog određenog naroda. Narod koji je uz to oblikovao i svoju državu jeste u modernom političkom smislu i nacija. Otuda Muslimani nisu, niti mogu biti narod, a kamoli nacija. S druge strane religija ima nadnacionalni univerzalni obuhvat, posebno islam, koji je trans-nacionalan, trans-rasan, globalan itd. Mi smo danas sposobni da jasno razlučimo i misaono razlikujemo vjeru, narod i naciju kao kategorije povijesnog postojanja ljudske zajednice.

Stoga, ovo je prilika svim građanima koji su se izjašnjavali kao Muslimani da konačno potvrde svoj nacionalni Bošnjački identitet, naravno uvažavajući lični integritet i pravo svakog čovjeka da se u konačnici izjasni po svom uvjerenju i ubjeđenju.

| Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku medija TAKT.


mr. sci. Emir Zlatar je generalni sekretar Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca


NAJČITANIJE

FOTO DANA

Vezani članci

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime