Doživio sam Kapadokiju kao „osmo čudo” svijeta i jednu od najljepših destinacija na planeti.
Nalazi se u Anadoliji, centralna Turska. Do Kapadokije sam stigao letom iz Beograda do Istanbula, potom iz Istanbula do Kajserija a odatle sat vremena autobusom, odličnim auto-putevima koje ima Republika Turska.
Pejzaži Kapadokije, posebno oni sa “vilinjskim dimnjacima” djeluju očaravajuće na posmatrača, zato se oni i nalaze na listi Svjetske baštine UNESCO-a. Specifične reljefe Kapadokije formirala je lava vulkana Erdžijes i Hasan, prije nekoliko miliona godina.
Svako će vam kazati da je Kapadokija atraktivna turistima zbog leta balonom, „vilinskih dimnjaka” i zbog tradicionalnih kuća ili hotela uklesanih u stjenama. To jeste Kapadokija za koju su svi čuli, ali nakon što sam tu i boravio video sam da je Kapadokija mnogo više od toga.
Teško je to opisati, potrebno je vidjeti i doživjeti.
Živopisna Kapadokija gostima nudi fantastične mogućnosti za odmor sa svojim jedinstvenim prirodnim, historijskim i kulturnim bogatstvom.
Sjeverni dio Kapadokije je omiljen i najpoznatiji među turistima, tu nastaju najljepše fotografije za društvene mreže.
Taj dio Kapadokije čine dijelovi Goreme, Učhisar i Urgup. Turisti uglavnom dolaze kod kule u selu Učhisar, najvisočijem predjelu u Kapadokiji i to pred akšam, kako bi odatle posmatrali najljepše zalaske sunca, i napravili koju fotografiju.
Upravo taj dio je najatraktivniji zbog formacije ‘vilinskih dimnjaka’ koji su nastali tu prije više miliona godina, kada su eruptirali vulkani Erdžijes i Hasan na jugu Kapadokije. Vilinski dimnjaci nastali su uticajem sunca, kiše i vjetrova, i oduzimaju dah svakom turisti koji dođe u Kapadokiju.
Ispod Kapadokije nalazi se drugi svijet, više podzemnih gradova, i to je nešto što treba doživjeti i obići. To su prije više miliona godina bila skloništa koja su koristili rani hrišćani bježeći od Rimskog carstva. Magično je sve ono što je ostalo nakon njihovog života u gradovima pod zemljom. U pravom smislu to su bili gradovi, nikako skloništa. Taj vulkanski tuf od kojeg su ove stjene je jako mekan i porozan i iz tog razloga su ljudi dubili pećine u stjenama i dolje imali pijace, magacine sa hranom, štale, domove… Kako ne bi bili primijećeni od strane neprijatelja jeli su uglavnom sirovu hranu.
Najpoznatiji podzemni gradovi su sigurno Kajmakli i Derinkuju, to je najveći podzemni gard u Turskoj jer se prostire na oko pet kilometara, dubok je oko 60 metara i ima osam podzemnih spratova. Tu se smještalo i po 20 hiljada ljudi, čitava zajednica.
Za one koji uživaju u adrenalinu obavezna je vožnja balonima koji se u ranu zoru vinu u visinu i do 1.000 metara, odatle se posmatra i najljepši izlazak sunca. Let traje nešto duže od sat vremena, iako se meni činilo da je u pitanju čitav vijek, a osim izlaska sunca, pruža se nevjerovatan pogled u daljinu, na kanjone ali i na visine na kojima pored vašeg, leti još više od 100 šarenih balona u kojima bude do 3.000 ljudi, i tako svakog jutra. Let je zbog strujanja vjetra moguć samo rano ujutru.
Za one koji nemaju dovoljno hrabrosti, ili novca, jer let po osobi košta od 150 do 200 eura, u zavisnosti od kompanije, tu su i druge aktivnosti. U Kapadokiji možete pješačiti, voziti bicikl zanimljivim stazama, jahati konje i voziti četvorociklističke safari.
Kapadokiju posebnom čine i zaposleni u ugostiteljstvu, učiniće i nemoguće da bi vama bilo prijatno i ugodno dok boravite u njihovom gradu.
U Kapadokiji se nalazi oko 2.000 manastira koji su također uklesani u stjene. Mnoge freske su dobro očuvane i tu su najljepši primjeri srednjovjekovne umjetnosti te regije.
Kapadokiju godišnje posjeti oko 2.5 miliona turista. Zbog i dalje aktuelne pandemije koronavirusa u Turskoj je na snazi obavezno nošenje zaštitnih maski, na otvorenom kao i u zatvorenom prostoru. Odluka se odnosi na turske državljane ali i turiste, bez izuzetka. Turisti u Turskoj, za razliku od stanovništva, mogu se neometano kretati i za njih ne važi policijski čas, koji je u toj zemlji jedna od mjera u borbi protiv aktuelnog koronavirusa.
_______________________________________________________________________________
Aleksandar Nićiforović, novinar i reporter.
