Šta me je podstaklo da istražujem jogu?
Na put joge krenula sam u nekom trenutku u toku studija arhitekture prije 9-10 godina otprilike.
Prethodno nisam ni znala šta je joga, čemu uopšte služi, samo sam viđala neke joga položaje na naslovnicama časopisa ili na televiziji. Kao neko ko se od posljednjih časova fizičkog vaspitanja u srednjoj školi nije bavio nikakvim sportom niti bilo kakvom fizičkom aktivnosću, nisam tada imala interesovanje ni motivaciju da ulazim dublje u materiju, sve dok nisam zbog svog zdravstvenog stanja krenula na put istraživanja. Bol u leđima i vratu zbog prekomjernog sjedenja i korišćenja računara, pad koncentracije i motivacije zbog perfekcionizma i želje da što više napredujem na studijama i kasnije u poslu, zanemarivanje zdrave i izbalansirane ishrane, anksioznost i brige za budućnost, bili su neki od presudnih faktora koji su uticali na to da se pokrenem i pronađem za sebe način kako da brinem o sebi. Krenula sam tako što sam isprobavala razne vježbe na koje sam nailazila na internetu. Moje vježbanje je počelo malim koracima i u neredovnim intervalima. Tako je išlo godinama, dok se nisam doselila u Njemačku i u potpunosti promijenila svoj životni stil. Sinteza više okolnosti: izlazak iz zone komfora, korak u samostalni život (kasnije udvoje), integracija u novu zemlju, učenje o novoj kulturi, novi posao, sjelidba, uređivanje životnog prostora, usvajanje novih navika, pandemija i korona samo su neke od prekretnica na putu.
Kako je krenuo put istraživanja joge?
Žongliranje između svih navedenih obaveza i pritisak postizanja, praćen i fizičkim simptomima kao što je napetost u vratu i ramenima, poremećen imuni sistem i post covid u kojem je kapacitet mojih pluća je bio smanjen na 78% i osjećala sam suženje bronihija pri disanju. Nalazi lekara nisu ukazivali na astmu ili druge bolesti pluća, tako da je uzrok vjerovatno ležao na nekom dubljem nivou psihe. Morala sam pogledati u sebe i raditi na svom modelu funkcioniranja, što je uključivalo više osvješćenja, slušanja sebe kroz meditacije, tehnike disanja i asane (joga položaje). Od promjene ishrane preko raznih vrsta kardio treninga, pilatesa i plesa, svemu sam pristupala sa otvorenošću i vjerom da ću za sebe naći održiv način očuvanja svog fizičkog i mentalnog zdravlja. Najveći kamen spoticanja za mene je uvijek bio nedosljednost u kreiranju navika i mnogo puta izgovoreno „od sutra ću…“, dok nisam shvatila da moram pronaći nešto zabavno, nešto što radim s lahkoćom i što ne osjećam kao još jednu obavezu u nizu.
Kada sam ovo pronašla pogled na svijet je postao drugačiji…
U početku sam mislila da mi joga prija zato što se prosto istežem i što radim nešto za sebe na fizičkom nivou, a onda sam kroz iskustvo redovnog i dosljednog prakticiranja od godinu dana shvatila da se radi o nečemu mnogo kompleksnijem što objedinjuje um, dušu i tijelo. Sve što je uključivalo više osvješćenja, slušanja sebe kroz meditacije, tehnike disanja i asane (joga položaje) ulivalo je u mene jedan neopisivi mir. Prestala sam na jogu da gledam kao na neku ezoteriju, mistiku i rituale hipika koji žive nekakav nomadski život. Kroz učenje i razumijevanje toga što radim otvorili su se novi vidici, uočila sam kako generalno razmišljam kreativnije i hrabrije donosim odluke, što je dovelo do želje da se upisem na edukaciju za učiteljicu joge koja podrazumijeva 200 časova prakse i teorije.
Čemu me uči joga?
Na časovima joge najprije počinjemo sa uvođenjem u sjedeći položaj, primjenjujemo neku od tehnika disanja i u samom startu otpuštamo sve misli, sve brige i sve što smo ponijeli iz svakodnevnice. Šta se najprije desi je na naučnom nivou dokazano, a to je da uz tehnike disanja deaktiviramo nas simpatički nervni sistem koji je zadužen da u toku dana osjećamo nervozu i napetost zbog najmanje sitnice. Naime, evolucija je stvorila jedan sistem kod čovjeka kako bi preživio i zaštitio se od opasnosti.
Aktivan simpatički sistem podrazumijeva kratko disanje, mišiće u grču, ubrzane otkucaje srca i krv koja se povlači u centralnom dijelu tijela, što ukazuje na spremnost tijela da „bježi ili se bori“. Problem nastaje kada u 21. vijeku dolazi do paničnih napada i anksioznosti usljed aktivacije ovog sistema čak i u naizgled bezazlenim situacijama. Najbolji primjer smo mogli uočiti u toku pandemije i posljednje godine u toku najave rata, kada su ljudi panično kupovali toalet papir, brašno, ulje i sl. U takvim situacijama, čovjek ne razmišlja razumno i tu se završava empatija, jedino važno je – preživjeti.
Čak i u svakodnevnici, mi ljudi jurimo sa glavom u oblacima, da postignemo, obezbijedimo, da funkcioniramo… Dan po dan živimo nesvjesno, posmatramo život iz ugla jedne bespomoćne jedinke koja je bačena u splet okolnosti i nije u stanju promijeniti ništa u svom životu. A istina je daleko od naše percepcije, mi možemo mijenjati svijet ako promijenimo svoju svijest. Ako krenemo od sebe. Zato je potrebno iskorijeniti svoj šablon ponašanja i razmišljanja, krenuti u istraživanje sebe, otvoriti se za nova iskustva.
Kada je aktivan parasimpatički sistem znači da smo u stanju mira, dišemo duboko i tečno, cirkulacija pririodno kruži, mišići su opušteni i u stanju smo razmišljati kreativno.
U ovom stanju se može desiti „flow“ iskustvo, što je Mihaly C. u istoimenoj knjizi i naučno objasnio kao dostizanje jednog optimalnog stanja svijesti koje se može poistovijetiti sa radom na nečemu što volimo i što nam lahko ide od ruke.
Jedini most između simpatičkog i parasimpatičkog sistema je disanje.
Svjesnom promjenom ritma disanja tijelo šalje sljedeću poruku moždanim ćelijama: sve je u redu, na sigurnom si; i na taj način aktiviramo parasimpatički sistem.
Sljedeći korak je zagrijavanje mišića i zglobova kako bi se tijelo adekvatno pripremilo na dolazeće vježbe koje uključuju istezanje, uvrtanje trupa, ravnotežu, koordinaciju, snagu, jačanje, koncentraciju itd.
Kroz smislene prelaze uspostavlja se jedan prirodan tok časa, gdje iz sedećeg ili ležećeg položaja dolazimo u stojeće položaje sa prelazima koje zovemo “pozdravi suncu”, da bismo na kraju završili čas u položaju savasane (položaj mrtvaca). Ovo je za mnoge najvažniji položaj koji podrazumijeva samoposmatranje, posmatranje svojih misli i osjećanja, kako to izgleda stanje poptune opuštenosti i na koji način smo u toku časa dostigli ovo stanje. Ovdje se mogu javiti i mnoge spoznaje i susreti sa sobom na način da bolje upoznamo sebe i shvatimo ko smo ispod svih tih slojeva koje prezentujemo spolja i iznosimo u svijet. Šta je to što volimo, koga volimo, šta nam prija, šta nam ne prija, koji stil nam odgovara, koji je naš tempo, gdje pravimo kompromise zarad tuđih očekivanja, šta radimo zato što smo sebi obećali da moramo, a šta radimo za svoju dušu. Korak po korak dolazimo do jasnoće o svom energetskom tijelu (duši). Ovaj proces se u joga filozofiji naziva “darma” i objašnjava koji je to naš individualni zadatak na ovom svijetu, zadatak koji samo mi možemo ispuniti tako što ćemo iskoristiti svoj maksimalni potencijal. Da bismo iskoristili svoj maksimalni potencijal moramo što više biti u flow iskustvu. Da bismo iskusili flow moramo najprije deaktivirati simpatički sistem i u stanju mira i opuštenosti raditi ono što volimo. Da li smo u svom zadatku, znaćemo po osjećaju. Da bismo prepoznali koji je to osjećaj, moramo slušati svoje tijelo i misli. Da bi smo slušali svoje tijelo i misli, moramo se umiriti i dozvoliti tišinu.
Primjetićete, joga objedinjuje filozofiju, psihologiju, sport, umjetnost…
Slično kao i psihoterapija, joga podstiče rad na sebi i svojim uvjerenjima, u čemu je ključni momenat u prihvatanju da slika koju imamo o sebi i ono instinsko JA nije isto. Shvatila sam da perfekcionizam može lahko preći granicu zdravog odnosa prema sebi i da nas pritisak postizanja nečega zapravo samo udaljuje od života u sadašnjem trenutku. Trenutku u kojem biramo da li dišemo svjesno, da li su nam misli u vrtlogu ili smo fokusirani. Kroz jogu sam shvatila koliko je zapravo sve povezano, da psihičko i fizičko zdravlje idu ruku pod ruku i da ne može postojati jedno bez drugog. Da je fleksibilnost kičmenog stuba isto što i fleksibilnost uma. Joga kao cjelokupan koncept održavanja zdravlja na psihičkom i fizičkom nivou, postala je vremenom moja omiljena tema za istraživanje, kako u praksi tako i u teoriji.
Imamo pravo da igramo glavnu ulogu u svom životu …
Joga nije samo trening mišića i ne odigrava se samo unutar granica prostirke. Pored svih benefita koje je meni joga donijela, prihvatila sam je i kao poziv za kreativnom motivacijom da živim autentično, na nivou svoje duše.
Arhitektica u meni je oduvijek voljela da planira i da svoje vizije prenosi sa papira u stvarnost, tako sam vremenom počela da skiciram svoje sekvence i da ih izvodim na svojim časovima joge.
Kroz taj proces osvješćujem koliko važnu ulogu igra kreativnost i u ovoj vrsti profesije. Koliko nebrojeno mogućnosti imamo da se pokrenemo na fizičkom i umnom nivou i na koliko načina sve možemo da dođemo u meditativno stanje – stanje potpune lahkoće, opšutenosti, kreativnosti, živahnosti, pokretljivosti, povezanosti sa sobom, svojim tijelom i dušom.
Moramo se podsjećati stalno da imamo pravo da igramo glavnu ulogu u svom životu, da radimo ono sto volimo, da volimo one koje volimo, da istražujemo, da se smijejemo onome sto nam mami osmjeh, imamo pravo da biramo – svoje misli, svoja djela i svoj način kako da treniramo svjesnost.
Binela Nokić je arhitektica, a od skoro i joga trener. Radi online časove joge ali i u fitness centru i joga studiju u Mainzu. Časove izvodi na svom maternjem jeziku ali i na njemačkom. Stalno istražuje i uživa u životu!
