U istraživanju koje je obuhvatilo oko jedne petine ukupne dužine rijeke, evidentirane su sljedeće riblje vrste:
Strogo zaštićene: Balkanski vijun i Peš;
Zaštićene: Pastrmka, Potočna mrena, Pliska, Klen;
Vrste van zaštite: Brkica i Krkuša.
Posebno je značajno otkriće balkanskog vijuna i brkice, koje su prvi put zvanično zabilježene u ovom dijelu toka rijeke. Ova otkrića potvrđuju da rijeka Studenica i dalje skriva biološka bogatstva nepoznata nauci.
Studenica, koja većim dijelom svog toka protiče kroz klisuru nalik kanjonu, poznata je po očuvanom, autentičnom biodiverzitetu. Njena prirodna i pejzažna vrijednost činila je osnov za proglašenje Parka prirode Golija i Rezervata biosfere Golija–Studenica pod zaštitom UNESCO-a.
Ipak, uprkos svom značaju, rijeka se suočava sa ozbiljnim prijetnjama. Među najvećima su izgradnja i planiranje mini-hidroelektrana (uključujući i planiranu MHE „Studenica S4 – Gradina“), eksploatacija kamena, sječa šuma, ribnjaci sa alohtonim vrstama, kao i neriješeni problemi komunalnog otpada, otpadnih voda i ilegalnog kaptiranja izvora i vodotoka.
Naučnice upozoravaju da će se budućnost Studenice mjeriti time da li ćemo uspijeti da sačuvamo ovaj jedinstveni evropski ekosistem. Rijeka, kažu, i dalje „nosi nove priče na svojim talasima i prenosi tajne u brzacima“ – ali samo ako joj se omogući da slobodno teče.
