Profesor Grbić za TAKT: „Rješenje krize je ostavka sadašnjeg rukovodstva Univerziteta“

Bili ste dugogodišnji profesor na Univerzitetu u Prištini i član Senata Državnog univerziteta u Novom Pazaru. Dali ste otkaz i napustili Univerzitet, a posljednjih godina radili ste i kao profesor na DUNP-u. Kako iz Vaše perspektive ocjenjujete trenutno stanje na Univerzitetu?

Trenutno stanje je, malo je reći, zabrinjavajuće. To je neprihvatljivo. Nastava se faktički ne odvija kako treba, organizacija je loša, a problemi se gomilaju. Smatram da je sadašnje rukovodstvo glavni krivac: nisu imali sluha za zahtjeve studenata niti su pokušali da nađu zajednički jezik s njima. Rješenje ove krize je njihova ostavka.

Dugo ste dio akademske zajednice; bili ste i dekan Medicinskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici. Šta ističete kao ključni problem u pogledu nastavnog kadra?

Stvaranje nastavnog kadra je dugogodišnji, kontinuirani proces. Potrebno je najmanje petnaest godina da se stvori vanredni profesor, a još više za redovnog. A onda se, preko noći, odričete takvih ljudi. To su nenadoknadivi gubici za svaku visokoškolsku ustanovu, posebno za Univerzitet u Novom Pazaru, gdje već nedostaje kadra i gdje su pojedini studijski programi bez akreditacije upravo zbog manjka nastavnika. Umjesto da se ti programi unaprijede i ponovo akredituju, uklanjaju se nastavnici zato što su neistomišljenici.

Kolika je odgovornost rukovodstva u očuvanju nastavnog kadra?

Propisi omogućavaju da se matičnom redovnom profesoru koji ispunjava uslove za penziju produži angažman još dvije, pa još dvije godine. To postoji jer rukovodstvo mora da pravi i čuva kadar te da za svaki predmet obezbijedi kvalificiranog nastavnika. U mom slučaju niko nije ni razgovarao sa mnom o produženju angažmana iako sam držao četiri predmeta. Dešava se čak i da moje ispite drži osoba koja nije ljekar — na primjer, hirurgiju ispituje neko ko nije ljekar. To je apsolutni nonsens u visokom obrazovanju i takav ispit je nevalidan.

Jesu li, po Vašem mišljenju, studentski zahtjevi opravdani?

Da. Od prvog dana sam javno podržao studente. Univerzitet postoji zbog studenata, ne zbog rektora, prorektora i nastavnika. Mudro rukovodstvo traži zajednički jezik sa studentima i omogućava ostvarivanje njihovih legitimnih zahtjeva — ovdje toga nije bilo.

Postoje li trenutno uslovi za nesmetano odvijanje nastave i polaganje ispita?

Nažalost, ne. Ispiti se u praksi polažu uglavnom subotom i nedjeljom, što znači da cijeli Univerzitet ispite obavlja u dva dana. Dešava se da nastavnik u jednom terminu ispituje i po četiri predmeta — to je neprihvatljivo. Čujem i da pojedini profesori pokrivaju i po dvadesetak predmeta, a da hirurgiju ispituju ljudi koji nisu ljekari. To je potpuni nonsens u visokom obrazovanju.

U javnosti se često govori o odlasku i smjenama profesora koji su ukazivali na probleme. Koliko to utiče na akademski život?

Odlazak nastavnika je nenadoknadiv gubitak. Posebno je pogubno na odsjecima koji ionako nemaju dovoljan broj nastavnika i gdje akreditacija zavisi od kadrova. Umjesto da se nastavnici zadrže i osigura kontinuitet, neraspisivanjem konkursa ili neprodužavanjem angažmana ljudi se faktički eliminišu. Najveću štetu snose studenti — gubi se kvalitet nastave i validnost ispitivanja.

Kako komentarišete upad privatnog obezbjeđenja i policije te nasilno izbacivanje studenata sa Državnog univerziteta u Novom Pazaru?

Apsolutno sam protiv svakog nasilnog rješenja. Krize se rješavaju razgovorom, a ne silom. Problem je što dijalog između studenata i rukovodstva uopšte nije postojao. Studenti opravdano više nemaju povjerenja u sadašnju upravu, a odnosi na Univerzitetu su drastično narušeni — među profesorima, zaposlenima i studentima. Rukovodstvo treba podneti ostavke i omogućiti da Univerzitet ponovo normalno funkcioniše.

Studenti traže prinudnu upravu. Smatrate li da je to rješenje?

Najbolje bi bilo da sadašnje rukovodstvo podnese ostavku i tako omogući državi da upotrijebi mehanizme za stabilizaciju Univerziteta. Dok je ovo rukovodstvo tu, kompromis je praktično nemoguć. Najvažnije je da nastava počne.

U javnosti se pominje i mogućnost gubitka akreditacije, pa čak i gašenja Univerziteta. Šta mislite o tome?

Ne vjerujem da je cilj države gašenje DUNP-a. Interes države mora biti opstanak Univerziteta u Novom Pazaru — ovaj region ima mnogo mladih i talentiranih ljudi. Gašenje bi bila katastrofa i za grad i za državu. Država treba da ima sluha da se situacija prevaziđe, a prvi korak je ostavka rukovodstva i otvaranje puta institucionalnom rješenju.

Državni univerzitet u Novom Pazaru je i dalje blokiran i dok studenti rizikuju još jednu godinu, veliki broj profesora nije više dio istog za šta Grbić kaže da je uptavo to nenadoknadiv gubitak.

„Odlazak profesora je nenadoknadiv gubitak, a rješenje trenutne krize je ostavka rukovodstva. Univerzitet mora postojati zbog studenata, a ne zbog političkih interesa“, poručuje profesor dr Rade Grbić.