Na kafi sam sa čovekom koji u svakoj tegli kreme ostavi i zrno svoje zemlje.
I dok šetamo pored bistre reke, kroz selo Gonje, na 1140 metara nadmorske visine, u kojem sve manje ljudi ostaje, a dece gotovo da i nema, vazduh je svež, a zemlja miriše na vlagu i drveće koje krasi okolinu. U njegovom dvorištu, ipak druga slika: veseli žamor dečijih glasova i miris čaja od kamilice.
To je dom Admira Hamidovića. Razgovaram sa njim dok se mešaju mirisi kafe sa mirisima okolnih cvetova i ne zna se šta više leči dušu – da li saznanje da postoji mladi bračni par apsolutno svestan bogatstva svoje zemlje ili ambijent pomešan svežinom vazduha koji udišemo.
„Nadam se da će ipak neko, gledajući ovaj primjer, ostati, ili se vratiti svom selu, i znati da cijeni i iskoristi darove prirode“, kaže on, dok nam iznosi svoje preparate i etarska ulja koja često koristi u svojim proizvodima.
U neposrednom razgovoru koji vodimo ispred košnica pčela, zanimalo me je kako je njegovo odrastanje u Sjenici oblikovalo interesovanje za biljke i prirodnu medicinu.
„Mi smo nekako odrasli s biljkama. Moji su se bavili pčelama, nana je pravila meleme od voska i bilja. Krajem ljeta su se sušili čajevi koje smo tokom zime svi pili. Taj osjećaj pripadnosti i prirodnosti ostao je u meni, tako da i sada kada se bavim biljkama ostaje povezanost sa detinjstvom i nekim bezbrižnim vremenima.“
Da li pamtite prvu biljku koju ste naučili da prepoznajete i kojoj ste znali lekovitost i upotrebu?
„Kamilica. Sam naziv, izgled i miris su me i tad asocirali na toplinu i spokoj. Sada je koristim kad god treba umiriti kožu i vratiti joj zdravi sjaj, i naravno sa zadovoljstvom pijem čaj od sveže ubrane kamilice.“
Dok nam je govorio o kamilici, prisetio se da su na fakultetu imali predmete botaniku koja se bavi sistematikom biljaka i famrakognoziju koja je objašnjavala pravu ulogu lekovitih biljaka i fitoterapije.
Na pitanje o vezi narodne i savremene medicine kaže: „Nauka je uzdigla tradicionalnu medicinu. Uvijek volim da naglasim kako je zdravlje želja svih nas i kako od svega treba da izvučemo najbolje i najkorisnije. Primjer je kora vrbe – ona sadrži prirodnu salicilnu kiselinu koja se oduvek koristila kod bolova i groznice. Sličan put imaju i mnogi drugi lijekovi čiji korijeni sežu u fitoterapiju.“
Možete li nam opisati jedan svoj dan na terenu?
„Terenski rad je jedan od najljepših aspekata mog posla. Zaista ne znam bolji primjer kako izgleda kada nešto radimo a pritom se odmaramo. Ova aktivnost podrazumijeva duboku povezanost sa prirodom, ritmom rasta biljaka i zemljom gdje one rastu. Potrebno je poštovati faze rasta biljaka i vremenski period kako bih sakupio najbolje sirovine za dalji rad. Na primjer, kamilicu sakupljam kada dostiže vrhunac u cvjetanju, kantarion poslije podne kada je biljka potpuno suha i latice otvorene, kod jagorčevine sakupljam cvjetove i samo povremeno korijen, kako bih ostavio biljci mogućnost da nastavi rast i sljedeće godine. Branje se obavlja isključivo ručno i sakupljam samo dio biljke koji je potreban. Većina biljaka ujutru sadrži najviše aromatičnih ulja i tome se i prilagođavam. Nakon sakupljanja, od pojedinih vrsta odmah pripremam ekstrakte, a druge biljke se pažljivo suše kako bi duže sačuvale ljekovita svojstva. Ovaj proces je spoj nauke i poštovanja prema prirodi i podsjeća me da farmacija nije samo laboratorija, već duboko razumijevanje prirodnih resursa koji su izvori našeg zdravlja i blagostanja.“
Znajući da prirodna kozmetika traži posebnu pažnju kada je pravljenje u pitanju, pitala sam ga kako uspeva da održi svežinu svojih proizvoda: „Organska kozmetika je puna bioaktivnih komponenti i mora biti svježa, veliki je izazov održati stabilnost proizvoda. Danas postoje potpuno prirodni konzervansi koji produžuju trajanje proizvoda. Zato su moje kreme uvijek tek pripremljene i koža to zna prepoznati.“ Dodaje i da mnoga eterična ulja imaju prirodna antimikrobna svojstva: „To ih čini odličnim prirodnim konzervansima. Time dobijamo bezbedan, ali i moćan proizvod.“
Dok nam govori o eteričnim uljima, dodaje i da je hrastova kora prirodni antiseptik, da brezin sok revitalizuje, a listovi breze vraćaju tonus. To su biljke koje imamo svuda oko nas, a potcijenjene su – nadovezuje se.
Kako ljudi reaguju na vaše proizbode, kakvi su komentari?
„S puno pažnje pristupam pravljenju krema i jako mi je važan utisak ljudi koji ih korsite. Zanimljiva mi je reakcija kada prvi put probaju kremu, osete miris biljaka, teksturu prirodnih sastojaka i način na koji koža reaguje na pažljivo odabrane estrakte. Posebno me raduje kada kažu da moje kozmetičke formulacije pružaju ne samo negu, već i trenutak spokoja, kao da su na planini ili livadi.’’
U priči o detinjstvu i čajevima, govori da tek kada je otišao daleko od kuće, otkrio je da ljudi čajeve kupuju, a ne sakupljaju i suše kao što je to on radio u svom detinjstvu.
,,Moja mama je pripremala čajeve koje smo sami brali i pili uz uštipke i pekmez. To su bili bezbrižni trenuci odmora i bliskosti. Moje najranije sjećanje je ukus jedne biljke. Imao sam dijareju i moja nana mi je dala kašiku neke tečnosti koja je bila vrlo gorka. Mnogo godina kasnije, kao farmaceut, otkrio sam da je to bio sirup od korijena lincure.“
Admir mi je u toku razgovora potvrdio izraz da je lek za čoveka u njegovoj zemlji.
,,Klima mog kraja je nekad oštra i surova ali vjerujem da nas je i ona u izvesnoj meri oblikovala i trajno nosimo povezanost sa njom. Da bi uopšte opstale, naše biljke moraju da budu žilave i izdržljive i to su pouke koje crpim od njih dok tražim svoje mesto u svijetu.“
I dok sedimo u letnjikovcu, a deca se igraju u dvorištu iz kuće se čuje tanan poziv na trpezu ljubavi – shvatam da u ovom dvorištu ne nastaju samo kreme. Ovde se stvaraju mir, otpornost, radost, uspomene i znanje koji se ne zaboravljaju, već prenose i na potomke.
Svaka kafa je posebna, medjutim postoje i one koje nose malo više posebnosti. Često nas podsete da se istinski mir gradi na svojoj zemlji, jer je tu jedini lek.
Do sledeće kafe uživajmo u pogledu oko sebe i mirisu okolnih bašti koje nas vraćaju sebi.
