Ovo mjesto danas prepoznaju oni koji Pešter ne doživljavaju kao izlet, već kao povratak. Među njima su i Bilsena i Demir Pružljanin, mladi bračni par koji ovdje dolazi da bi se sklonio od gradske gužve i pronašao ravnotežu.
Za njih Pešter nije bijeg, već žila kucavica naroda koji, gdje god da ode, sa sobom nosi uspomenu na visoravan.Ranč je nastao na zemlji koju porodica poznaje decenijama. Prije nego što je dobio današnji oblik, ovo je bilo mjesto na koje se dolazilo spontano – zbog mira, prirode i osjećaja doma.
Ideju je realizovao Beno Hadžić, čovjek koji danas živi i radi u Njemačkoj, ali koji nikada nije prekinuo vezu sa Pešterom. Upravo iz te veze nastala je zamisao da se ovom prostoru vrati ono što je nekada bilo njegov simbol – jeleni.
„Prije pedesetak godina, jeleni su ovdje bili dio svakodnevice“, priča se među mještanima. Danas ih gotovo nema. Hadžićeva ideja bila je jednostavna, ali snažna: dovesti nekoliko jelena, brinuti o njima i, kada ih bude dovoljno, pustiti ih da se ponovo slobodno kreću Pešterom. Ne kao atrakciju, već kao prirodan dio pejzaža kojem pripadaju.
Ranč je uređen nenametljivo – mala kuća u etno-stilu, letnjikovac, vikendica koja se uklapa u okolinu, bazen za ptice i prostor za ostale životinje. Sve je okruženo šumom iz koje se, s vremena na vrijeme, pojavi jelen. Bez ograde koja dijeli čovjeka i prirodu više nego što je potrebno.
Posebnu sliku ovom mjestu daje prisustvo djece. Mala Nedžma, koja ovdje dolazi od najranijih dana, instinktivno prepoznaje prostor u kojem nema ekrana, buke ni ograničenja. Na Pešteri djeca ne traže telefon – ovdje imaju igru, životinje i slobodu. To je možda i najjasniji pokazatelj koliko je priroda neophodna, ne samo kao pejzaž, već kao odgojni prostor.
Nedaleko od ranča nalazi se i Turkovo vrelo, izvor ledeno hladne vode, za koji se vežu lokalne priče i vjerovanja. I ono, poput cijelog ovog kraja, podsjeća da Pešter krije mnogo više nego što se na prvi pogled vidi.
Za ljude koji se ovdje vraćaju, Pešter je odgovor na savremenu svakodnevicu – beton, galamu i ubrzan život. Ona je podsjetnik da mir ne mora biti luksuz i da ponekad nije potrebno ići daleko da bi se pronašlo ono što nam nedostaje.
Ova priča o ranču, ljudima i povratku jelena zabilježena je i kroz jednu televizijsku emisiju, kao dio serijala koji mapira Pešter iz drugačijeg ugla – kroz tiha mjesta, male ideje i velike namjere. Link ka emisiji nalazi se u nastavku teksta.
Jer Pešter nije zaboravljena visoravan. Ona čeka one koji su spremni da je ponovo vide – i čuju.
Emisija je dio projekta “Mapiranje Pešteri”, koji realizira Udruženje građana Takt info, a sufinansiran je iz budžeta Grada Novog Pazara za 2025. godinu.
