Dok brojni vjerski autoriteti, politički predstavnici, društveni akteri i građani pozivaju na pomirenje islamskih zajednica, gostovanje zamjenika predsjednika Mešihata dr. Rešada ef. Plojovića otvorilo je pitanje da li se jedinstvo zamišlja kao rezultat pregovora ili kao pristupanje jedne strane sistemu koji druga smatra jedinim legitimnim.
Gostovanje na Sandžak televiziji i Refref radiju trebalo je dodatno pojasniti Proglas o principima vraćanja jedinstva Islamske zajednice i ponuditi odgovore na pitanja otvorena nakon njegovog objavljivanja. Međutim, umjesto da otkloni dileme i ojača povjerenje u proces, razgovor su obilježile teške kvalifikacije, moralne ocjene i optužbe na račun Islamske zajednice Srbije, njenih čelnika i službenika, ali i pojedinaca koji ponuđeni Proglas tumače drugačije. Takav nastup mogao je ostaviti utisak da se ponovo oživljavaju obrasci retorike koji su godinama produbljivali podjele.
Takav nastup dolazi u trenutku kada proces pomirenja uživa široku podršku javnosti, vjerskih autoriteta, političkih predstavnika i dijaspore. Podršku su izrazili predstavnici islamskih zajednica u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, Bošnjačko nacionalno vijeće, gradonačelnik Novog Pazara, ministar Usame Zukorlić, bivši reisul-ulema Mustafa Cerić, SDA Sandžaka, Zbor građana Novog Pazara i predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore Mithat Mujović, kao i brojni imami, intelektualci i građani.
Ta podrška, međutim, ne mora značiti podršku svim zahtjevima bilo koje strane. Prije se može razumjeti kao podrška razgovoru, jedinstvu i prevazilaženju podjela koje skoro dvije decenije opterećuju muslimane u Sandžaku i Srbiji.
Dva različita modela jedinstva
Proglas Mešihata i Platforma Islamske zajednice Srbije imaju isti deklarativni cilj: jednu Islamsku zajednicu svih muslimana u Srbiji, povezanu s Rijasetom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i reisul-ulemom u Sarajevu, uz saradnju s Dijanetom Republike Turske i poštovanje autonomije zajednice. Oba dokumenta predviđaju i zaštitu imama, službenika i ustanova tokom procesa objedinjavanja.
Razlika je u načinu ostvarivanja tog cilja. Proglas predviđa povratak druge strane u postojeći sistem Mešihata, gašenje njenog pravnog i institucionalnog okvira i nastavak rada prema važećim aktima Mešihata. Platforma prihvata taj sistem kao moguću polaznu osnovu, ali traži zajedničko preuređenje, paritet u prijelaznom periodu, Prijelaznu šuru, pravno obavezujući sporazum i zajedničke izbore. Suštinski spor zato nije u cilju, već u tome da li jedinstvo nastaje pristupanjem ili zajedničkim dogovorom.
Pomirenje koje se ne naziva pomirenjem
Plojović je tokom gostovanja odbacio i sam izraz “pomirenje”, navodeći da „ne postoji svađa da bismo se mirili“ i da ne postoje dva legitimna sistema koja bi se objedinjavala.
Tvrdio je i da onaj ko u ovom slučaju govori o objedinjavanju „čini nepravdu i zločin“, dok je drugu zajednicu nazvao paralelnom organizacijom nastalom putem puča.
Takav stav je u skladu s institucionalnim tumačenjem koje Mešihat zastupa od 2007. godine. Međutim, istovremeno značajno sužava prostor za pregovore.
Ako se drugoj strani unaprijed osporava svaki legitimitet i priznaje joj se samo mogućnost da razgovara o načinu gašenja vlastite institucionalne strukture i ulasku u postojeći sistem, onda se takav proces teško može opisati kao pregovaranje ravnopravnih institucionalnih sagovornika.
Platforma ocijenjena bez detaljne analize
Plojović je rekao da se Platformom Islamske zajednice Srbije nije detaljno bavio i da ju je analizirao samo na osnovu prvog čitanja.
Zahtjevi za paritetom, zajedničkim izborima, Prijelaznom šurom i institucionalnim garancijama mogu biti neprihvatljivi Mešihatu. Mogu se ocijeniti i kao teško ostvarivi ili rizični za kontinuitet postojeće strukture. Ipak, u procesu koji se predstavlja kao dijalog, na takve zahtjeve trebalo bi odgovoriti pravnim i institucionalnim argumentima. Njihovo povezivanje sa nedostatkom razuma ili isključivo sa željom za funkcijama pomjera raspravu sa sadržaja dokumenta na pretpostavljene motive njegovih autora.
Plojović je dodatno poručio da druga strana, sve dok ne postane dio zajednice koju predstavlja, može govoriti samo o načinu povratka. Razgovor na ravnopravnim osnovama nazvao je „rizikom“ i „hazardom“.
Prema takvom pristupu, moguće je razgovarati o detaljima ulaska u postojeći sistem, ali ne i o njegovim temeljnim pravilima i budućem uređenju.
Vrata koja se nikada nisu zatvarala, a sada se otvaraju
Jedna od najuočljivijih nedosljednosti u gostovanju jeste metafora otvorenih vrata.
Plojović je najprije rekao da vrata Islamske zajednice tokom dvadeset godina „nikada nisu bila zatvorena“ i da su uvijek bila otvorena za one koji žele da se vrate. Kasnije je poručio da su sada „spremni otvoriti vrata“, a zatim i da je „došao dan da se otvore vrata i da se vi vratite“.
Ove formulacije mogu se posmatrati kao obična jezička nedosljednost. Međutim, metafora vrata istovremeno otkriva i odnos moći koji se provlači kroz veći dio gostovanja.
Jedna strana predstavljena je kao čuvar ulaza koji određuje ko može ući, pod kojim uslovima, šta prethodno treba priznati i koju funkciju može dobiti. Druga strana nije predstavljena kao ravnopravan partner u izgradnji zajedničke institucije, već kao grupa kojoj se omogućava povratak.
„Ne targetiramo nikoga“, ali „pečat je već stavljen“
Proglas garantuje da će se proces provoditi uz poštovanje časti i dostojanstva svakog pojedinca.
Plojović je također rekao da cilj nije nikoga označavati niti mu stavljati pečat na čelo. Odmah zatim je dodao: „Pečat je već stavljen.”
Govorio je da se neće vraćati na detalje o tome ko je više ili manje kriv, ali je potom poručio da pripadnici druge zajednice jesu odgovorni, da su obmanuti i da trebaju skinuti teret odgovornosti sa svojih pleća.
Njihovo djelovanje opisao je kao destruktivno i povezao ga sa pokušajima dolaska do određenih pozicija i privilegija. Pomirenje ne podrazumijeva brisanje prošlosti niti obavezu da obje strane prihvate isto tumačenje događaja iz 2007. godine. Ipak, teško ga je graditi ukoliko se jedna strana predstavlja kao moralno superiorna, a druga kao grupa kojoj se daje prilika da se oslobodi već utvrđene krivice.
Od destrukcije do „smutnje i fitne“
Plojović je pojedine kritičare rukovodstva opisao kao „isfrustrirane, instruirane i nagovorene“, motivisane ličnim interesima. Moguće prepreke procesu povezao je sa ličnom sujetom i „bolesnim ambicijama pojedinaca“.
U nastavku je rekao da neće dozvoliti da zajednica dobije „novog Zilkića“ i govorio o jednoj strani kao nosiocu podjela, smutnje i fitne, dok je drugu predstavio kao žrtvu.
Takvi izrazi u vjerskom kontekstu imaju veću težinu od uobičajene političke ili institucionalne kritike. Njima se druga strana ne predstavlja samo kao neko ko zastupa drugačiji model organizacije, već kao uzročnik moralnog i društvenog nereda.
Dok Platforma Islamske zajednice Srbije poziva obje strane na uzdržanost, izbjegavanje uvredljive retorike i prestanak međusobnog osporavanja vjerskog legitimiteta, Plojovićevo gostovanje obilježile su teške kvalifikacije druge strane i pripisivanje destruktivnih motiva njenim predstavnicima i kritičarima.
Posmatrano iz tog ugla, takav nastup teško doprinosi atmosferi povjerenja potrebnoj za nastavak pregovaračkog procesa.
Šerijat kao argument strožije sankcije
Obrazlažući desetogodišnju zabranu kandidovanja čelnicima druge strane, Plojović je rekao da bi, kada bi se postupalo prema pravilima Šerijata ili nekog drugog zakona, „sud ili period bio mnogo strožiji“.
Iz konteksta je vidljivo da govori o periodu zabrane kandidovanja, a ne o fizičkom kažnjavanju.
Ipak, poruka ima izrazito kazneni karakter. Čelnici druge zajednice ne predstavljaju se kao mogući budući partneri čiji se status tek treba dogovoriti, već kao osobe čija se odgovornost smatra utvrđenom i kojima se nudi blaža sankcija od one koju bi, prema iznesenom tumačenju, navodno zaslužili.
Povratak starih vjerskih podjela
Plojović je podsjetio da se ranije „jasno znalo“ za kim je namaz ispravan, a za kim nije, dodajući da su neki ljudi u međuvremenu doživjeli „amneziju“.
Takva formulacija može se razumjeti kao kritika vjerskih autoriteta koji su ranije zastupali veoma oštre stavove prema drugoj strukturi, a danas javno podržavaju pomirenje. Među njima je i bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić.
Promjena stava, međutim, ne mora predstavljati amneziju. Može biti posljedica sagledavanja štete koju je podjela proizvela tokom skoro dvije decenije.
Cerić je u svom posljednjem komentaru poručio da „Allahovo uže nije ničije privatno vlasništvo“ i upozorio da nema pobjednika ako jedna strana bude tražila kapitulaciju druge.
Ako su i pojedinci koji su ranije učestvovali u oštroj retorici danas spremni pozvati na tevbu, uzdržanost i pomirenje, sadašnji proces mogao bi biti prilika za napuštanje jezika starih podjela, umjesto za njegovo ponovno oživljavanje.
Mogući krivac unaprijed ponuđen javnosti
Posebno osjetljiv dio gostovanja dolazi kada Plojović tvrdi da procesu smetaju najviše dva čovjeka, a da je siguran za jednog.
Bez izgovaranja imena, opisao je osobu za koju tvrdi da je spremna „razvaliti“ proces ukoliko joj se ne garantuje ozbiljna pozicija. Poručio je i da ta osoba nikada ne može biti predsjednik Mešihata zbog svog ranijeg djelovanja.
Takvim nastupom javnosti je praktično ponuđen mogući krivac za eventualni neuspjeh procesa prije nego što su pregovori završeni i prije nego što su muslihuni, odnosno posrednici u procesu, javno saopštili da bilo koji pojedinac zaista opstruira razgovore.
Na osnovu gostovanja nije moguće utvrditi da li Plojović raspolaže dokazima da neko uslovljava pomirenje određenom funkcijom. Čak i ukoliko takvi dokazi postoje, pitanje je da li njihovo javno iznošenje bez imenovanja osobe i mogućnosti odgovora doprinosi procesu ili dodatno stvara nepovjerenje i pritisak. Takve optužbe primjerenije bi bilo najprije razmotriti za pregovaračkim stolom, pred muslihunima i uz mogućnost da se o njima izjasne svi učesnici.
Podrška pomirenju nije podrška dominaciji
Široka podrška procesu pokazuje koliko su ljudi umorni od podjela. Ipak, želja javnosti za jedinstvom ne bi trebala postati sredstvo kojim bilo koja strana opravdava sve svoje zahtjeve.
Jedinstvo ne znači da obje strane moraju biti proglašene jednako odgovornim za događaje iz 2007. godine. Ne podrazumijeva ni da Mešihat treba odustati od svog institucionalnog kontinuiteta, važećih akata ili veza sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Ali jedinstvo ne bi trebalo podrazumijevati da jedna strana samo prihvati već postavljene uslove, bez mogućnosti da ravnopravno učestvuje u razgovoru o budućem uređenju zajednice.
Proglas sadrži određene garancije za imame, službenike i čelnike druge zajednice. Platforma, s druge strane, prihvata okvir Mešihata kao moguću polaznu osnovu. To pokazuje da prostor za razgovor postoji, uprkos velikim razlikama.
Plojovićevo gostovanje, međutim, nije proširilo taj prostor. Retorika koju je koristio može dodatno otežati izgradnju povjerenja, posebno među ljudima od kojih se očekuje da nakon skoro dvadeset godina podjela djeluju u istoj instituciji.
Pomirenje počinje priznavanjem sagovornika
Plojović ima pravo da brani institucionalni kontinuitet, Ustav i interese Mešihata. Ima pravo i da odbaci zahtjeve za koje smatra da bi ugrozili zajednicu koju predstavlja. Njegove argumente o legitimitetu, kontinuitetu i opasnosti od destabilizacije postojećeg sistema takođe treba ozbiljno razmotriti u pregovorima.
Ipak, pomirenje je teško graditi porukom da se na jednoj strani nalaze jedini legitimni čuvari zajednice, a na drugoj obmanuti, destruktivni i obilježeni ljudi, povezani sa smutnjom, ličnim interesima i bolesnim ambicijama.
Vrata pomirenja ne mogu biti istinski otvorena ukoliko jedna strana na njima sama određuje ko ulazi kao ravnopravan brat, a ko kao osoba kojoj je data prilika da se oslobodi krivice.
Proces će imati stvarnu šansu tek kada se u drugoj strani prepozna sagovornik čiji se prijedlozi mogu odbaciti i kritikovati, ali čije se pravo da ravnopravno učestvuje u razgovoru ne osporava unaprijed.
Cijelo gostovanje možete pogledati ovdje.
Analiza je zasnovana na javno objavljenom Proglasu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, Platformi Islamske zajednice Srbije i izjavama dr. Rešada ef. Plojovića iznesenim tokom gostovanja na Sandžak televiziji i Refref radiju. TAKT će objaviti odgovor dr. Rešada ef. Plojovića ili Mešihata Islamske zajednice u Srbiji ukoliko ga dostave redakciji.
TAKT je i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i TikToku. Imate prijedlog teme ili želite podijeliti svoju priču? Javite nam se na redakcija@taktinfo.rs
