Ovaj autor ćesto piše kao neko ko vjeruje u poredak, ali je primoran da svjedoči njegovom izostanku.
Njegova poezija je društveno angažovana ne u ideološkom, već u etičkom smislu. Ona poziva na odgovornost, razotkriva naslijeđe prikrivenog zla, govori o opštoj nemoći i rasutosti, i pokazuje koliko je teško ostati pravedan u prostoru gdje je nepravda često uobičajena mjera stvari. U mnogim pjesmama prisutni su motivi malih soba, uskih ulica, tijesnih kuća — to je možda najjasniji prikaz društva u kojem za pravednost nema prostora, ali se u isto vrijeme izražava nepristajanje na takvo stanje.
Hasić piše odmjereno, a opet neposredno. Njegov stil je minimalistički, ali jezgrovit — misao i emocija stoje ogoljeni, bez retorike, bez patetike. Naučnik u njemu voli preciznost, aktivista voli istinu, a pjesnik spaja ta dva impulsa u kratke, oštre prikaze stvarnosti.
Poezija ovog autora nije ni bijeg, ni utjeha — ona je opomena. Ovaj izbor svjedoči o tome da mlada generacija ne želi da prihvati da joj nepravda bude produžena „na neodređeno“.
Na neodređeno
Rok trajanja jednog naroda
Prilično je određen
Papirima
Na kojima piše
„Na neodređeno”
_______
Srce
Srcu ne možemo narediti ritam.
Najbitniji mišić u organizmu
Radi po principu autonomnosti
I održava nas u životu.
Učen i slobodan čovjek je u društvu
Kao srce u tijelu.
Uzmeš li mu slobodu,
Oduzećeš život zajednici.
_______
Dijete
Ako odem,
Najviše ću željeti
Da se opet spojim
Sa ćerkom.
U mislima o odlasku,
Pronađoh jednu misao:
I ja sam
Nečije dijete.
Svečanost
Godinama
Nisam išao
Na svečanu dodjelu
Studentskih stipendija.
Ipak,
Ja sam više
Za malo pravde
Po završetku.
_______
Nepravda
Jednog dana
Pitice za sufur
Uzeo sam
„Sa druge strane” pekare.
Tog dana
Nisam se žalio
Na nepravdu
U svijetu.
_______
Svrha
Ne stavljaj mi, umjetniče,
Pazar u bajkovite priče.
Ako se sa umjetnošću družiš,
Molim te istinu da mi pružiš.
Digni glas na nepravdu i ne piši mlako,
Jedino ću te priznati tako.
_______
Rak
Bolest zvana rak
Kod nas nosi ime
„Ona bolest”
Tradicionalno,
Zlo kod nas
Nema pravo ime.
_______
Kontinuitet zla
Teška vremena
Otkrivaju dobre ljude.
Jedino kod nas
Kontinuitet zla
Ne dozvoljava im
Ni da se sakriju.
_______
Potraga
Ne prestajem da tražim
Znanje
Koje oslobađa.
Najčešće nalazim
Znanje
Koje obavezuje.
_______
Majka po mlijeku
Rodih se,
Odvojiše me od majke.
Vrisnuh iz sveg glasa.
Zadoji me žena
Sa imenom
Dojčland.
Sad sam
Miran
Nahranjen
Presvučen
Jetim.
_______
Strah od kiše
U šeheru
Ko pisne – okisne.
Šteta što čvršće ne vjerujemo
Da je kiša berićet.
_______
H2O
Srećom,
Molekuli vode
Nisu ljudi.
Da jesu,
Odmah bi sebi postavljali pitanja.
„Šta sam ja jedan?
Šta ja mogu
U ovolikoj masi?”
Svak bi otišao
Svojim putem
Ne vjerujući u svoju ulogu.
Od pitke vode
Ostala bi
Žeđ.
_______
Sud
U jednoj sobi naše kuće
Dva kriva mole
Trećeg nakrivog
Da im presudi
Ko je u pravu.
U drugoj sobi
Svijetu
Sudaše
Polusvijet.
U trećoj sobi
Nevinom
Kaznu izricahu.
Tijesno,
Ali druge kuće nemamo
Do kuće vječne.
_______
Rušid Hasić rođen je 1998. godine u Novom Pazaru. Oženjen je i otac dvoje djece. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Novom Pazaru kao vukovac, uz brojne nagrade i aktivno učešće u školskim i međuškolskim parlamentima. Osnovne i master studije završrio je na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru sa prosjekom 10,00. Radio je kao univerzitetski demonstrator tokom tri semestra i kao nastavnik u osnovnim školama. Koautor je tri naučna rada objavljena u visoko rangiranim časopisima (M21 i M22 kategorije). Govori engleski i njemački jezik.
