Ove nedjelje na listu preporuka stavljamo jednu prelijepu zbirku sevdalinki koju je sastavio Ivan Lovrenović. Zbirka nosi naziv “Za gradom jabuka” i objedinjuje dvjesto pažljivo biranih sevdalinki. No, prije nego utonemo u more sevdaha ove knjige, podsjetimo se kako i gdje je sevdalinka nastala i šta ona predstavlja.
Prema rječnicima književnih termina i raznim teorijskim i književnohistorijskim određenjima, sevdalinka je muslimanska, gradska, ljubavna pjesma, nastala u Bosni i Hercegovini. Setna, ali i erotična, tematski je vezana za zatvorene prostore patrijarhalne sredine.
Prva sevdalinka je nastala u drugoj polovini 16. stoljeća, kada je Bošnjak Adil iz Klisa na splitskom pazaru opjevao svoju ljubavnu čežnju za djevojkom koju mu „nisu dali”. O ovome svjedoči ljetopisac, savremenik Adilov i ondašnji splitski knez. Iako nije sačuvan izvorni tekst pjesme, iz čitavog konteksta može se zaključiti da je riječ o lirskoj vrsti, ljubavnoj pjesmi, koja je od kraja 19. stoljeća do danas označavana terminom „sevdalinka”. Prije ustaljivanja termina „sevdalinka”, za ovu je pjesmu uporedo korišten naziv „sevdalija”, koji će kasnije biti u upotrebi s ciljem da označi pojedinca koji živi u duhu društvene sredine u kojoj je nastajala i usmenim putem prenošena ova pjesma. (Nirha Efendić, „Bošnjačka usmena lirika”, 2015)
Sevdalinka svjedoči o ašikovanju, čuva sjećanje na razne „lokalitete” (lokaliteti su sva imena koja se javljaju u sevdalinkama: imena pojedinaca, imena rijeka, planina, jezera, gradova, sela itd.), oblike narodne nošnje, običaje.
Najsvježija književnoteorijska sagledavanja sevdalinke je ponudio profesor Munib Maglajlić, a među brojnim drugim istraživačima nalaze se: Pavle Popović, Dragutin Prohaska, Hamza Humo, Ahmed Muradbegović, Alija Bejtić, Muhsin Rizvić i drugi. Također, mnogi strani teoretičari, etnolozi, muzikolozi, slavisti bavili su se pitanjem sevdalinke.
Muhsin Rizvić u svom „Ogledu o sevdalinci” kaže: „Sevdalinka, prema tome, nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu. U tome je sadržana njena specifičnost i suština. Ona je pjesma slovensko-orijentalnog emocionalnog oplođenja i spoja: orijentalnog po intenzitetu strasti, po sili i potencijalu senzualnosti u njoj, slovenskog po snatrivoj, neutješnoj, bolnoj osjećajnosti, po širini njene duševnosti.”
Uživajmo u dobrim i lijepim knjigama, jer ih ima mnogo, vremena je jako malo!
Bilsena Hadžić Pružljanin je rođena u Novom Pazaru 1997. godine. Veći dio djetinjstva je provela u selu Gujiće, gdje se i rodila njena ljubav prema književnosti. Osnovnu školu je završila u Novom Pazaru, a zatim i srednju Medicinsku školu. Ipak, ljubav prema književnosti je njegovala od malena i nikada nije prestajala da se bavi njome. Srednja škola joj je pružila mogućnost da uvidi da književnošću želi da se bavi i profesionalno, te je upisala smjer za književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno je na završnoj godini studija, a primarni cilj joj je da se kroz književnu teoriju, kritiku i historiju bavi bošnjačkom književnošću.
