20. 02. 2013.
Srijeda
Danas sam otišao opet posjetiti staru čaršiju i riblje jezero. Vrijeme je malo oblačno, ali nije padala kiša dok sam obilazio čaršiju. Ne još. Stara čaršija je isto kao da šetate otvorenim muzejom. Svaki han, bezistan, sokak ili kamen ima svoju priču i svoju historiju što ovaj grad čini živom istorijom, grad gdje se poštuje i čuva svaki kamen i dalje živi.
Postoji jedno mjesto koje nisam stigao i nisam mogao obići zbog kiše, a nalazi se nekih 7-8 km od centra. Mjesto za koje arheolozi i historičari kažu da je prvi vjerski objekt u istoriji ljudi i da datira čak i 12.000 prije nove ere. Zove se Gobeklitepe i otkriveno je prije 15 godina.
Još jedan dokaz koliko ova oblast ima jaku vezu sa ljudskom istorijom i koliko je važna.
Ovo su slike preuzete sa interneta.
21. 02. 2013.
Četvrtak
Danas sam bio u nedoumici da li da ostanem još jedan dan u Urfi i obiđem Gobeklitepe ili nastavim putovanje u Gaziantep. Presudilo je to što momci, sa kojima sam se zbližio, neće biti tu, idu prošetati do Diyarbakira, pa sam ja odlučio ići za Gaziantep. Dolazim sa drugovima do autobuske, oni me ispraćaju, ja jednim, oni drugim putem. Do Gaziantepa ima 3 sata. Dolazim preko dana da bih stigao da se prijavim, nalazim dom, ali nažalost, nema mjesta u njemu. Šta sad? Došao sam do centra u nadi da nađem jeftin pansion, ali nemoguće, mada nisam ni bio uporan toliko dugo prije nego što sam odustao od potrage. Umoran sam, neispavan i odlučujem ovako. Naći ću bus kartu za povratak uveče, a ja ću preko dana prošetati malo po gradu. Tako je i bilo.
Prošetao sam malo po staroj čaršiji, do tvrđave koja nije bila otvorena, slikam pomalo ali toliko. Nisam imao vremena malo više prošetati i istraživati. Čeka me dug put nazad. Sve u svemu, lijepo putovanje, puno zanimljivih, nikad viđenih stvari, nova iskustva, radost, pomalo i tuga, pojeo, vidio, probao, osvojio, naučio i najvažnije, osjetio čar sunca na Istoku.
Zašto sam iskoristio veći dio raspust na ovo putovanje? Želim vidjeti, upoznati, naučiti.
Juče ne postoji, ni sutra. Ko mi može reći sa sigurnošću da će sutra biti živ?
Jedini trenutak je sad, ova sadašnjost koja polahko postaje prošlost.
Vahid Hodžić – Rođen u Novom Pazaru (1988), osnovnu i srednju zavrišio u rodnom gradu, studije iz IT oblasti nastavlja u Turskoj(2007). Nakon završetka (2013), seli se u Sarajevo gdje počinje raditi u struci. Vraća se Novom Pazaru(2016) nakon 6 godina provedenih u Turskoj i 3 godine provedenih u Sarajevu.
