On je pisao filozofsku liriku, ali i romane među kojima su “Bujice“, “Pobunjenik“ i “Brod“, u kojima je između ostalog pisao o zločinima nad muslimanima i Bošnjacima.
Nagradu mu je uručila predsjednica BNV-a Misala Pramenković, a Redžepagić je tom prilikom izrazio duboku zahvalnost što je ova institucija prepoznala i nagradila njegovo dugogodišnje stvaralaštvo.
Ukazao je na značaj nagrade s obzirom da je, kako je rekao, zbog pisanja i istraživanja bio više puta zatvaran.
“Tragao sam za istinom i istraživao zločine koji su počinjeni u prošlosti. O njima sam pisao u mnogim romanima, a nerijetko sam hapšen nakon ulazaka u biblioteke i arhive, u kojima sam nailazio na dokumenta o zločinima i depeše o nasilnom pokrštavanju. Mene je Ćamil Sijarić nazvao balkanski Dostojevski i mnogi su me tako zvali. Međutim, meni je najdraže što znam da sam onaj koji je istaživao istinu“, rekao je Redžepagić.
On je podsjetio prisutne da se njegovo ime našlo u knjizi “Zatvarani pisci“, koju je objavio PEN iz Londona, te da je na jednoj strani te publikacije bio tekst o njemu, a na drugoj o Selmanu Ruždiju.
Pramenkovićeva je podsjetilla da se 20. novembra Bošnjaci iz godine u godinu sjećaju osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS), koje se desilo u Pljevljima 1943. godine.
“Ovo za nas sigurno predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u historiji, budući da su građani Sandžaka tada pokazali da su čvrstog antifašističkog opredjeljenja. Građani Sandžaka su osnivanjem ZAVNOS-a pokazali da vjerske, etničke, sociološke i druge razlike nisu i ne mogu biti razlogom sukoba, podjela i netrpeljivosti, već naprotiv, mogu biti spektar najljepših različitosti, vrijednosti i suživota od kojih, na kraju, svi imaju koristi“, rekla je Pramenkovićeva.
Tročlana komisija, kojom je predsjedavao Sead Šemsović, izabrala je Redžepagića zbog njegovog književnog opusa ali i svega onoga sa čim je zadužio bošnjačku zajednicu, čitalačku publiku i javnost uopšte.
“Jedna od važnih stvari koje su preporučile ovog pisca jesu teme koje se vrlo često bave Sandžakom, pitanjem bošnjačkog stanovništva, pitanjem odnosa vlasti prema lokalnom stanovništvu i pitanjima različitih okolnosti koje su utjecale na bošnjačko stanovništvo, posebno plavsko-gusinjskog kraja, ali i čitavog Sandžaka. Mi, članovi komisije, smo zapravo odlučili da dug koji zajednica ima prema ovako istaknutom piscu vratimo sa jednim velikim zakašnjenjem. On je, po svemu, trebao biti laureat još mnogo ranije“, rekao je Šemsović obrazlažući odluku žirija.
Redžepagić još od ranih šezdesetih godina dvadesetog stoljeća objavljuje poeziju u glasilu skopskog univerziteteta, sedamdesetih godina objavljuje svoje prve književene radove, roman “Bujice“, zatim roman “Pobunjenik“, zbog čega je ušao u uži fokus književne kritike.
Njegov posljednji roman “Brod“ objavljuje prije raspada Jugoslavije nakon čega odlazi da živi u Australiju, gdje boravi posljednjih dvadesetak godina.
