Nazina priča, protkana mudrošću i osmijehom, vraća nas u vrijeme kada je postilo i radilo s lakoćom, kada su komšije bile porodica, a radost se nalazila u jednostavnosti. Sabahudin nas podsjeća na važnost ostanka na selu, ljubavi prema svom kraju i neprocjenjivoj pomoći dijaspore.
Ova epizoda je oda starim vremenima, prirodi, međuljudskim odnosima i neprolaznim vrijednostima koje Ramazan nosi – vrijednostima zajedništva, skromnosti i zahvalnosti.
