Fond za humanitarno pravo (FHP) smatra da je nedopustivo da trideset godina od otmice i ubistva dvadeset civila u Štrpcima pravosudni organi nisu u stanju da postupak sprovedu na profesionalan način i donesu presudu.
“Pokretanje postupka iznova podrazumjeva ponovnu traumatizaciju i iscrpljivanje porodica žrtava i svjedoka u ovom postupku, kao i trivijalizaciju suđenja za ratne zločine. Ovakva odluka odlaže ne samo presudu direktnim izvršiocima, od kojih je jedan optuženi već preminuo tokom postupka, već i nadu da će za zločin u Štrpcima biti procesuirani predstavnici civilnih, vojnih i policijskih organa Srbije i Savezne Republike Jugoslavije koji su bili upoznati s planom otmice u Štrpcima”, saopšteno je iz ove organizacije za zaštitu ljudskih prava.
U reagiranju se ocjenjuje da ovaj postupak nije doprinio ni pronalasku posmrtnih ostataka žrtava, što je jedan od ciljeva Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina.
Predočava se da je razlog za ukidanje prvostepene presude kojom su Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po deset godina, dok je Dragana Đekić osuđena na kaznu zatvora u trajanju od pet godina zbog otmice putnika iz voza u mjestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, Apelacioni sud nalazi u bitnoj povredi krivičnog postupka.
U svojoj odluci, ukazuju iz FHP-a kako Apelacioni sud navodi da je prvostepeni sud propustio da odluči o prijedlozima odbrane o ispitivanju Milana Lukića, komandanta jedinice „Osvetnici“, čije je ispitivanje bilo od „odlučnog uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke“ jer je on, i po stavu prvostepenog suda, bio „najodgovornije lice i od početka do kraja učesnik i svjedok svih događaja koji su bili predmet ovog krivičnog postupka“.
Također se prenosi da je navedeno u odluci da je prvostepeni sud također propustio da odluči o prijedlogu odbrane o ispitivanju još dvojice svjedoka, ali i nedovoljno ocjenio razlike u iskazima pojedinih saslušanju svejdoka, te propustio da usaglasi tekst svjedočenja jednog svjedoka sa sadržinom audio-zapisa o njegovom saslušanju.
“Ovakvi razlozi za ukidanje presude ukazuju da sud nije savjesno i s dužnom pažnjom vodio postupak, jer mu se u protivnom ne bi moglo desiti da ne donese nikakvu odluku, ni pozitivnu ni negativnu, o predlogu za ispitivanje, po vlastitoj ocjeni, najodgovornije osobe”, smatraju iz FHP-a.
Tužilaštvo za ratne zločine (sada Javno tužilaštvo za ratne zločine JTRZ) podiglo je prvu optužnicu protiv Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića i Dragane Đekić, pripadnika jedinice „Osvetnici“, i Jovana Lipovca, pripadnika 1. čete 1. bataljona Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, 3. marta 2015. godine. Međutim, sud je optužnicu vratio Tužilaštvu zbog uočenih formalnih nedostataka, a potom vraćao optužnicu još devet puta, što zbog formalnih nedostataka, što zbog dopune istrage. Optužnica je potvrđena tek iz jedanaestog pokušaja u oktobru 2018. godine.
“Takav rad na optužnici je nedostojan bilo kog tužilaštva, a posebno specijalizovanog tužilaštva kakvo je Tužilaštvo za ratne zločine”, naglašavaju.
Suđenje za zločin u Štrpcima počelo je 29. januara 2019. godine. Prvostepena presuda donijeta je 7. februara 2023. godine. Tokom postupka je preminuo optuženi Ljubiša Vasiljević.
Fond za humanitarno pravo podsjeća i da JTRZ do danas nije pokrenulo postupak protiv predstavnika vojske, policije i civilne vlasti koji nisu spriječili otmicu civila iz voza, iako su bili obavješteni o planiranoj akciji, za šta su dokazi dostupni najkasnije od 2002. godine.
Žrtve ovog zločina su Adem Alomerović (59), iz Prijepolja, Ismet Babačić (30), iz Podgorice, Fehim Bakija (43), iz Bijelog Polja, Tomo Buzov (52), iz Beograda, Rasim Ćorić (40), iz sela Zaluga, Senad Đečević (16), iz Bara Muhedin Hanić (27), iz Prijepolja, Rifet Husović (26), iz Bijelog Polja, Nijazim Kajević (30), iz Prijepolja, Esad Kapetanović (19), iz Bijelog Polja, Iljaz Ličina (43), iz Bijelog Polja, Fikret Memović (40), iz Prijepolja, Safet Preljević (22), iz Prijepolja, Jusuf Rastoder (45), iz Podgorice, Šećo Softić (48), iz Bijelog Polja, Džafer Topuzović (55), iz Prijepolja, Fevzija Zeković (54), iz Prijepolja, Halil Zupčević (49), izbjeglica iz Trebinja, Zvjezdan Zuličić (23), izbeglica iz Sarajeva i neidentifikovani čovjek iz Sjenice.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Telo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine. Ostale žrtve se i dalje nalaze u evidenciji nestalih lica.
