Veličanstvena građevina je djelo najpoznatijeg arhitekte iz Osmanskog doba Mimar Sinana, o kome ce biti govora u nekom drugom tekstu.
Izgradnja Sulejmanije započela je 1550. godine, a završila se 1557. godine. Sulejmanija je u narodu poznata i pod nazivom “džamija koja nikada neće biti srušena”. Ovaj naslov naglašava izuzetno jaku strukturu građevine koja je od izgradnje doživjela više od stotinu zemljotresa, a da na njenim zidovima se nisu pojavile ni najmanje pukotine. Prema istoričarima, na izgradnju kompleksa utrošeno je oko 3200 kilograma zlata. Dok u izgradnji koja je trajala 7 godina, radilo je ukupno 3 hiljade 523 radnika.
Priča o nastanku Sulejmanije
U narodu postoji lenegda da kada je Sultan Sulejman Veličanstveni odlučio izgraditi džamiju, dugo vremena se nije mogao odlučiti na kojem će mjestu džamija biti sagradjena. U stanju neodlučnosti, jedno noći je usnio poslanika Muhameda a.s koji ga je uzeo za ruku i poveo na jedno od brda iznad Istanbula. Pokazao mu je mjesto gdje ce džamija biti sagrađena. Takođe, naznačio je i mesto gdje trebaju biti mihrab i minber.
Kada se probudio iz sna, Sultan Sulejman je pozvao Mimar Sinana. Zajedno odlaze na brdo o kojem je sanjao. Tada je Sultan Sulejman Sinanu rekao: “Želim da ovdje sagradiš džamiju i kompleks’’. Na to mu je Mimar Sinan odgovorio riječima ‘’ Mihrab ce biti ovdje, a minber ovdje’’. Sulejman Veličansveni se iznenadio kada je video da i Mimar Sinan zna mjesto gdje ce biti izgrađeni mihrab i minber, na sta mu je Mimar Sinan kroz osmeh odgovorio : ‘’ U tom snu, ja sam stajao iza vas’’.
Tajne Sulejmanije
Akustika
Postoji vrlo zanimljiva priča o izvrsnoj akustici džamije. Kako se izgradnja džamije odužila, Sultan Sulejman je odlučio da provjeri izgradnju džamije. Kad je ušao, ugledao je Mimar Sinana kako puši nargilu i taj prizor ga je iznenadio. Međutim, riječ je bila o nargili bez duhana. Mimar Sinan je zapravo, uz pomoc zvuka ključale vode iz nargile, mjerio akustiku i izračunao kako će se glas imama širitı u prostoru. To saznanje je umirilo Sultana. Akustika džamije doprinosila je tome da glas imama iz mihraba u roku od tri sekunde se čuje i na drugom kraju dzamije.
Komora za skupljanje dima
Mimar Sinan je izgradio i ventilacioni sistem unutar džamije. U vremenu kada električna energija još nije bila dostupna, Sulejmanija je bila osvetljena sa 275 uljanih lampi. Mimar Sinan je iznad ulaznih vrata izgradio malu komoru, kako dim od uljanih lampi ne bi prljao zidove i uznemiravao džematlije. Osigurao je da dim ide ka udubinama koje je napravio u razlicitim uglovima džamije odakle dim cirkuliše i sakuplja u ovoj komori. Takodje je napravio poseban ‘sistem za vlaženje’, kako bi se dim taložio na zidovima komore. Od dima koji se sakupljao u toj komori pravilo se najkvalitetnije mastilo. Mastilo destilirano iz svetiljki, koristlo se za ukrašavanje zidova džamije i pisanje spisa.
Jaja od noja protiv paukove mreže
Dok je pravio džamiju, Mimar Sinan je između lustera postavljao nojeva jaja. Razlog za to ljudi su shvatili stoljećima kasnije. Osušeno jaje noja emitira miris koji sprečava ulazak paukova i drugih insekata u džamiju. Budući da je prošlo 400 godina, većina tih jaja je slomljena ili ukradena. Njihov broj je opao sa 300 na 30 jaja, koja su i dalje mogu videti u nekim djelovima džamije.
Nadam se da vam je sada jasnije kada kažu : ‘’Ko je bio u Istanbulu, a nije posjetio Sulejmanovu džamiju, kao da tamo i nije bio’’.
__________________________________________________________________
Amer Hamzagić – Rođen u Tutinu (1991), osnovnu i srednju školu zavrišio u rodnom gradu, studije nastavio na Ankara Univerzitetu u Turskoj na smeru poslovna administracija i menadžment. Nakon dipomiranja (2016), seli se u Maleziju i počinje raditi u struci. Nakon Malezije karijeru nastavlja u Istanbulu gdje u internacionalnim kompanijama stiče znanje i iskustvo na polju finansija, ljudskih resursa i poslovne administracije. Od 2021 godine živi Novom Pazaru gdje radi u dipomatskom predstavništvu.
Oženjen, otac dvoje djece.
