Kakao je Pit Mondrian promijenio svijet umjetnosti svojom jednostavnošću tako i mlada dizajnerka, Binasa Redžepagić, u svom rodnom gradu, Novom Pazaru, donosi promjene u odijevanju upravo inspirisana ovim velikim umjetnikom.
Šest linija i pet boja bilo je sve što treba kako bi nastao jedan potpuno novi stil satkan jednostavnošću i sa jasnom porukom – da je zapravo u jednostavnosti ljepota. Binasa je upravo tu ljepotu u aprilu ove godine predstavila svom gradu kroz odjevne predmete, da bi nakon toga dobila ponudu za reviju u Torinu na kojoj izlažu svjetski poznati dizajneri.
Iako je isprva vidjela sebe kao slikarku, odlučila se, u gradu kreiranja džinsa, za dizajn.
Koliko je bilo potrebno da spremiš izložbu instalacija „Modna poetika – Omaž Pitu Mondrijanu“ i šta je bilo najvažnije u toj pripremi?
Ideja o detaljnijem pristupu ovom radu, koji je nastao prvo kao diplomski rad, postoji još dok sam bila na studijama. Mislila sam da je lako predočiti ideju i sam rad sa papira kroz tkanine, međutim trebalo mi je dosta rada i istraživanja. Prije svega, kroz rad sa džinsom, naučila sam da je izuzetno važno naći odgovarajući materijal za odgovarajući model. Kada sam prenijela ideju modela na papir, godinu dana sam istraživala na kakvom materijalu bi boje Mondriana došle do izražaja. Ti modeli i boje, zahjtijevaju čvrst materijal ali pošto je u pitanju ženski komad odjeće treba imati dozu nježnosti. Takođe, potrebno je bilo da materijal bude elastičan, da prijanja i na kraju prihvata umjetnost na sebi. Da li će se ideja realizovati kako treba definitivno zavisi od karakteristike materijala. Ranije nisam razmišljala u tom smjeru, ali radeći 15 godina kao dizajner u firmi Maxers, naučila sam da osjećam materijale. Ponekad površno shvatimo stvari koje dođu do nas i koje unosimo u svoj život, zapravo stvari koje oblačimo i one sa kojima smo svakodnevno u kontaktu trebamo pažljivo birati, jer nam upravo one mogu uticati na raspoloženje. Upravo zbog toga, izbor materijala smatram važnim i za taj dio je trebalo blizu godinu dana uz rad na ostalim detaljima.
Zašto Pit Mondrijan?
Jedino umjetnost može prikazati jednostavnost lijepom. Mondrijan je kao izazov ali i kao odgovor došao na moje traženje za davanje recepta na koji način se može živjeti u našem gradu. Ne treba nam mnogo, samo pet boja i šest linija i to je sve. Ne treba nam kič, za sklad i mir nam treba jednostavnost. Eto zato Pit Modrijan. Mislim da je izuzetno važno odoleti standardizaciji i staviti fokus na izražavanje onoga što jesmo i na ono što nama prija. Takođe, htjela sam da pokažem da odjeća može imati visoku umjetničku vrijednost jer samo umjetnost, a ne trendovi, nema rok trajanja.
Modeli sa izložbe „Omaž Pitu Mondrijanu“ našli su se i u Torinu, kako se to desilo?
Torino Fashion week se održava svake godine na kojem budu revije koje okupljaju najbolje dizajnere iz cijelog svijeta. Iako je bilo moguće izložiti samo jedan model, od mene su tražili da im pošaljem dva, a sve je počelo kroz preporuku Internacionalnog univerziteta na kojem sam i završila studije. Izuzetno mi je drago što su se moji modeli našli na pisti u Torinu, nakon čega sam dobila pozitivne kritike od velikih dizajnera kao i pohvale za ideju i način uklapanja iste. Uvijek razmišljam da je potrebno da iz Novog Pazara izađu drugačije, u pozitivnom smislu, stvari. Da imamo potencijala da predstavimo svijetu neke nove priče i posebno mi je drago kada god čujem, vidim, saznam da neko od naših sugrađana predstavlja naš grad svijetu u pozitivnom svjetlu.
Šta smatraš izuzetno važnim za posao jednog dizajnera?
Ima niz stavki koje bih mogla da kažem sada a koje su značajne za svakog dizajnera, posebno za mlade dizajnere. Međutim, po mom mišljenju najznačajnije za svakog dizajnera su putovanja i obilazak različitih sajmova i revija. Svaka posjeta Berlinu, Istanbulu, Grčkoj osnažila me i ulila mi samopouzdanje da mogu da iznesem nešto novo i drugačije. Putovanja su važna kako zbog kontakata tako i zbog otvaranja pogleda i uma. Stalni boravak u manjoj sredini može umjetnicima da bude inspiracija ali i frustracija, vraćam se na Mondrijana, on je stalno mijenjao mjesto svog boravka i svaka promjena bi se sigurno odrazila na njegovim slikama. Tako i mi danas, potreban nam je nekada širi prostor, široke ulice, veliki gradovi da bi shvatili šta nosimo u sebi i kako to možemo iznijeti. Iz tog razloga smatram da su putovanja izuzetno značajna za dizajnere, ali ne samo sa dizajnere već za svaku struku, jer bez razmjene iskustava, ideja, mišljenja nema napretka.
Nakon što si obišla raličita mjesta, šta ti govori i kako vidiš odijevanje u Novom Pazaru?
Iako čudno zvuči da jedan modni dizajner kaže da se ne treba voditi modernim trendovima već svojim stilom, to zapravo i mislim. Odijevanje u Novom Pazaru je raznoliko, pomenula sam prije da vidim Mondrijana kao lijek trenutnom stanju odijevanja kod nas. Previše je svega a poznato je da smo prepoznatljivi po dobrom ukusu i da znamo šta želimo, samo je pitanje zbog čega ne slijedimo sebe. Mislim da ovdje i dalje vlada strah od komentara drugih i okoline. Da je Modrijan slušao tadašnje kritičare ili okolinu ne bi prešao sa pejzaža na slikanje koje je, sigurno, svima bilo čudno tada, ali on je nastavio da slika onako kako on osjeća. Tako je i sa modom, zašto se potencira na markiranoj gardarobi, kiču ili nekim trendovima koji nisu specifični, na primjer, za naš kraj. Mi smo po svemu drugačiji od drugih naroda u Evropi, u nama postoji doza senzibiliteta ali i oštrine i bunta koja može biti prikaza kroz odjeću, ali se ne prikazuje. Neke modne dizajnerice i dizajneri kod nas odlično prepoznaju tu dozu senzibiliteta, neki čak uklapaju tradicionalno sa modernim, ali je mali broj mladih ljudi koji je slobodan da se oblači drugačije od okoline. Par cura u našem gradu koje odlično nose svoj stil kada prođu čaršijom dođu kao osvježenje prostoru, jer upravo one takve govore: Imam stav, znam šta želim, vjerujem svom osjećaju, slobodna sam ili slobodan sam. Ja na primjer volim sandale mnogo, ali ne mogu ih oblačiti bez čarapa, kada sam prvi put obula sandale sa čarapama svi su mi govorili „znaš li da se ne nose čarape sa sandalama“, razmislila sam i rekla ok. znam, ali ja ih nosim i to je to i tako za niz stvari. Tako da mogu reći da odijevanje kod nas govori da nismo još uvijek slobodni.
Šta su dalji planovi i šta se može očekivati od Binase?
Nastavljam da radim na sebi to je jedino sigurno, ostalo, prije svega vidim sebe u izradi nekih instalacija, u suštini ova izložba je bila izložba instalacija. Voljela bih da nastavim u smjeru izrade nesvakidašnjih modela, a da mi većina kreacija bude predstavljena na krojačkim lutkama čime bježim od klasičnih revija. Razmišljam i o većoj reviji koja će objediniti moje želje. Važno je da čovjek ima želju za napretkom, a ja je imam jer zaista mislim da je moguće srediti svijet dizajnom, makar onaj oko nas.
Koja bi tvoja poruka bila mladim ljudima ali i onima koji su tek krenuli studirati dizajn?
Važno je da mladi ljudi shvate vrijednost rada na sebi. Ja sam još tokom studija krenula na praksu u našu domaću firmu Maxers i ta praksa mi je mnogo pomogla u radu na sebi, toliko mi je značila da sam tokom prakse shvatila da je dizajn zapravo to čime se želim baviti do kraja života. Pored rada na sebi svakako je važno ne shvatati svaku prepreku apsolutnom i ne dopustiti da različite situacije, okolina, život postavi zidove, uvijek moramo željeti više i biti hrabri u ostvarivanju želja.
..