7.7 C
Novi Pazar
06/05/2021

Lijek zvani fizička aktivnost

Posmatrajući period od posljednjih 70-80 godina koncept fizičke aktivnosti umnogome se promijenio. Nekada se o fizičkoj aktivnosti nije mnogo razmišljalo jer je ona bila sastavni dio života, prije svega poslovnog života pojedinca. Muškarci ali i žene imali su veliki udio u obavljanju poljoprivrednih poslova, pa su fizička spremnost i utreniranost bili preduslovi za bolji život.

U kasnijem periodu, sport i fizička aktivnost dobili su socijalnu komponentu – razvijao se takmičarski duh, osnivana su udruženja, organizacije. Ljudi su sve više uživali u sportu kroz druženje i sklapanje zdravih prijateljskih odnosa. S druge strane, razvio se vrhunski sport, po malo čemu sličan onome danas. 

U vremenu u kome živimo, kada je posao kojim se bavimo u većini slučajeva fokus našeg postojanja, svjesno odvajamo vrijeme za teretanu, termin za sport. Mnogobrojne naučne studije pokazale su da fizička aktivnost pomaže u prevenciji mnogih hroničnih nezaraznih bolesti, prije svega: kardiovaskularnih bolesti, hroničnih respiratornih oboljenja, dijabetes mellitus-a, ali i malignih bolesti. Zbog toga je fizička aktivnost danas osvešćena kao sredstvo za očuvanje i unaprijeđenje zdravlja.
 
Da li to znači da ćemo vježbanjem i fizičkom aktivnošću spriječiti ove bolesti? Da li fizička aktivnost ima samo pozitivne efekte bez nus pojava? Ne, fizička aktivnost će na naš organizam djelovati blagotvorno samo onda kada uzmemo onoliko fizičke aktivnosti koliko nam je potrebno, na pravi način. 
Zvuči kao recept za lijek…  

Fizička aktivnost to i jeste, lijek! Zbog toga je veoma važno da ljekari u primarnoj zdravstvenoj zaštiti budu edukovani za propisivanje i izdavanje „recepta“ za fizičku aktivnost. Ne samo ljekari, već i fitnes instruktori i treneri moraju biti medicinski obrazovani u dovoljnoj mjeri da prepoznaju osobe koje ni po koju cijenu ne smiju samostalno trenirati bez dozvole ljekara i još stručnih lica. 

Često čujemo da se pominju programi individualnog vježbanja ili personalni treninzi, a šta to zapravo znači? 
 
Iako svi imamo sliku trenera koji samo sa nama radi i pokazuje nam vježbe, koncept individualnih programa ima znatno širu sliku. Dio ovakvih programa bi trebao činiti tim osoba, stručnjaka iz oblasti opšte/sportske medicine, sporta i fizikalne medicine. Svaka osoba pojedinačno treba imati sopstveni program vježbanja: dijete, starija osoba, trudnica, osoba sa povišenim krvnim pritiskom, dijabetičar, astmatičar itd. 

Kada u teretanu ili fitnes klub dođe gojazna osoba sa 25 godina, ona bi trebala imati drugačiji program vježbanja u odnosu na gojaznu osobu sa 60 godina koja je prethodno preležala infarkt miokarda. Također, ne treba zanemariti ono što se na ovakvim mjestima najčešće dešava – da osoba koja nije upoznata sa sopstvenim zdravstvenim stanjem krene sa vježbanjem čime potencijalno ugrožava svoje zdravlje ukoliko postoje neprepoznate zdravstvene smetnje. Zbog toga je jako važno govoriti o medicinskom aspektu vježbanja.Osnovna dijagnostika u vidu dobre anamneze i medicinskog pregleda, antropometrijske analize, osnovne analize krvne slike i maksimalne srčane frekvence predstavljaju preduslov za započinjanje vježbanja.  

Ne manje važno je određivanje ciljeva kojima se teži tokom vježbanja kako bi se napravio adekvatan individualni plan i program vježbanja. Stručan trener treba proceniti trenutnu fizičku formu osobe, odrediti trenažnu zonu u kojoj osoba treba trenirati kako bi ostvarila svoje ciljeve.


Američki koledž za sportsku medicinu (ACSM) a kasnije i Svetska Zdravstvena Organizacija (WHO) dali su preporuke za Frekvencu (učestalost), Intenzitet, Tip i vreme (Time) fizičke aktivnosti koju je potrebno obavljati u toku nedjelje da bi se sačuvalo zdravlje. Minimum 150 minuta aerobne fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta nedjeljno potrebno je da bi se sačuvalo zdravlje. Tako je nastao FITT koncept: 
Frequency: 3-5 puta u toku nedjelje; 
Intensity: umjereni intenzitet vježbanja; 
Type: aerobna fizička aktivnost; 
Time: 20-60 minuta u toku jednog treninga ili minimalno 10 minuta vježbanja više puta u toku dana, nedeljno do kumulativnih 150 minuta.  Iako stručna lica intenzitet fizičke aktivnosti određuju različitim specifičnim metodama i proračunima, za širu populaciju pod umjerenom fizičkom aktivnošću podrazumijeva se aktivnost koja zahtjeva umjeren napor i dovodi do malog povećanja srčane frekvence i frekvence disanja. 

S druge strane, aerobna aktivnost je svaka aktivnost koja zahtijeva aktivaciju velikih mišićnih grupa, ritmična je, može se obavljati kontinuirano i kao izvor energije koristi aerobni metabolizam (trčanje, brzo hodanje, planinarenje, vožnja bicikla, plivanje). 
Danas se fizička neaktivnost i sedentarni način života nazivaju “tihim ubicom” jer izazivaju između 3 i 5 miliona smrti godišnje. Značaj promocije fizičke aktivnosti u cilju prevencije različitih bolesti je ogroman. S druge strane, to ne umanjuje značaj pravilnog, individualnog i doziranog programa vježbanja od strane stručnog lica, jer kao što je pomenuto – Vježbanje je lijek!

Hana Mujdragić, ljekar opšte medicine, master sportske i terapijske fizičke aktivnosti. Rođena 1989. godine u Novom Pazaru.  Praktične vještine i kliničko iskustvo nakon studija sticala je radom u Opštoj bolnici Novi Pazar i na praksi u Njemačkoj – Klinika Charite, Berlin. Trenutno je na poslednjoj godini specijalizacije Anesteziologije, reanimatologije i intenzivne terapije.

Najčitanije

FOTO DANA

Vezani članci

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime