Kada je u pitanju tema organizacija vremena i ciljna grupa kojoj je ova tema namijenjena, s obzirom na to da različite životne dobi imaju različite pristupe organizaciji vremena, što diktiraju životni uslovi, zatim profesija, tj. čime se osoba bavi, šta istražuje i slično, ovom prilikom fokusirat ćemo se na mlade – sadašnje srednjoškolce i studente. Jer ta populacija i jeste najbitnija, a pokušaćemo objasniti i zašto.
U 2020. godini imali smo vanredno stanje u zemlji uslijed pandemije korona-virusa. Neke drukčije okolnosti, barem ono što ja pamtim, imali smo devedesetih godina 20. vijeka, uslijed onog strašnog scenarija koji je zadesio bivšu Jugoslaviju. Generacije koje su se obrazovale u to, za sve nas, turbulentno vrijeme danas su ljudi u zrelim godinama, odlučuju o važnim pitanjima. Koliko su te generacije izašle iz tog perioda kao svestrano zrele osobe, da li su visoko obrazovno kvalifikovane i sa čvrstim moralno-etičkim kriterijima, koliko su uspjele da unaprijede sistem u zajednici, državi itd., može svako od nas posvjedočiti na osnovu stanja u društvu na svim nivoima. Sadašnja situacija naravno nije ista. Ali je pandemija korona-virusa COVID 19/20 i uvođenje drukčijeg stanja od uobičajenog, vanrednog i slično, sve nas je zatekla.
Kao radnik u Kulturnom centru, zajedno sa kolegama smo u prvoj trećini mjeseca marta bili u završnici organizacije Festivala stvaralaštva mladih. Narednih mjesec dana trebalo je da u Kulturnom centru bude održano 27 devedesetminutnih programa. Odjednom je sve stalo – mi, kulturni radnici, nismo više išli na posao (izuzev dežurstva), osnovci i srednjoškolci ne samo što su zaustavili pripremanja za učešće na FSM, već je i nastava u školi bila obustavljena. Uveden je policijski čas i sl. Dakle, trebalo je sebe organizovati na neki drukčiji način u odnosu na taj koji je do tad postojao. I mišljenja sam da je dosta toga bilo prepušteno nama samima i našoj percepciji odgovornosti.
Ako je došlo vrijeme da generacije odgajane devedesetih vode naše društvo i državu, doći će vrijeme kada će i generacije koje se sad obrazuju – sutra obavljati istu tu ulogu. Pitanje je kakve ćemo generacije odgojiti? Odnosno, kako ćete vi sami sebe odgojiti? Hoćete li sada krasti znanje, koristiti društvene mreže, internet, onlajn biblioteke za sopstvenu naobrazbu ili ćete vrijeme koristiti dopisujući se sa prijateljima do 1, 2, 3… do 6 sati ujutru, a onlajn nastavu pratiti kada se naspavate, od 13 h u najboljim okolnostima. Učenje, tj. pravo studiranje na dnevnom nivou će biti preskočeno. A isto to će biti ponovljeno i sutra, i prekosutra.
Važno je da shvatite, posebno mislim na srednjoškolce i studente, kolika je vaša odgovornost prema zajednici – i da će danas vaš pristup i odnos prema obrazovanju sutra koštati cijelu društvenu zajednicu ili ćete je, nadam se, unaprijediti.
Sutra ćete biti odgovorni ljudi, odgovarati za živote ljudi, za ekonomiju u zemlji, za njenu prirodu… Ako ne budete sada koristili vrijeme za učenje i sticanje znanja, nećete sutra znati šta je vlastita odgovornost.
Stoga je vaš pristup samoorganizovanju vremena u ovim danima od presudnog značaja i ne treba da se svodi na misao i opravdanje „kako nam je prostor kretanja i djelovanja ograničen, kako su nam putevi ka znanju ograničeni“, već ka prevazilaženju tih prepreka i dolasku do cilja – a to je usvajanje kvalitetnog znanja.
Nameće se pitanje šta je to kvalitetno znanje. Zato su profesori tu da vam pomognu, da vas usmjere. Potrudite se da ih čujete, nije važno da li putem onlajn komunikacije, nastave i predavanja ili direktno u učionici. Smjernice možete uvijek dobiti i koristite priliku dok imate komunikaciju sa profesorima.
Uspješni ljudi uvijek rano ustaju– u 5 sati, 6 sati. Čovjek, kada ustane, treba da uradi vježbe, da se istušira, popije čaj, kafu, doručkuje… – kako bi se kroz jutarnje aktivnosti kvalitetno adaptirao na dinamiku. A sve to treba da je gotovo najkasnije do 7 ili 8 sati, onda smo i fizički i psihički spremni da se suočimo sa obavezama toga dana.
Ja vjerujem da svako od nas teži ka uspjehu.
Ne odlažite predavanja i obaveze, preslušajte ih u onom terminu kada su pušteni u etar.
Ne propustite razgovor sa nastavnikom – on je taj koji vam daje smjernice. A bez smjernica ne možemo ni mi stariji, a kamoli vi mlađi koji još mnogo treba da učite. Naravno, učimo cijeli život.
Kada vam je teško nešto raditi ili osjećate da vam misli nisu usredsređene, odložite obaveze, ali nemojte dugo.
Napravite pauzu.
Ako vam se to stanje ponavlja, ne dopustite sebi da vam se mozak navikne. Trenirajte ga, pobjeđujte slabosti svaki dan malo-pomalo. Dakle, nikako ga ne puštajte nizvodno. Ulažite napor, navikavajte ga na odgovornost, da ne tražite izgovore, da ne osluškujete koliko vam je loše, nego da iznalazite razloge i načine kako da savladate prepreke da biste došli do cilja.
Imajte uvijek cilj!
Kad jasno definišete cilj, onda će se i sredstvo i način naći. Ako budete tako trenirali, taj proces, nekad usporeni i sa puno napora, postajaće sve brži i jednostavniji.
Zapisujte.
Ako mislite da nešto ne možete riješiti, ma koliko se radilo o običnoj stvari, zapišite: „Mene to i to muči.“ – „To i to mi pada teško.“ Samo nemojte reći „Ne mogu“, to ne smijete. Recite „Mogu“ i „Hoću“, samo je pitanje „Kako“. O tome „Kako“ – razgovarajte sa prijateljima vršnjacima, razgovarajte sa prijateljima starijim od sebe, sa nastavnicima, sa pedagozima, psiholozima…, sa biznismenima. Uglavnom, nađite način. Tražite ga, a nikako se ne prepuštajte spavanju do podne i turnejama po društvenim mrežama.
Danas premalo razgovaramo konstruktivno. Mnogo je onih razgovora u kojima gajimo izvještačenost, lažnu sliku… Mnogo je ljepše razgovarati o tome kako unaprijediti sebe i kroz to sazrijevati, jer to je nešto od čega imamo koristi i mi i zajednica.
Na kraju dana uvijek napravite plan za sutra – napišite ga na papir i pokušajte napraviti satnicu. Jer ako to ne uradite, kada dođe vrijeme realizacije, biće vam mrsko da radite, naći ćete izgovore.
Čitajte – jer ako budete čitali beletristiku, kroz glavu će vam prolaziti i vaša životna iskustva, poredit ćete se sa likovima, i tako možete sami doći do rješenja neke životne situacije. Ako budete čitali stručnu literaturu, istraživačke teme, to će vam otvoriti vidike, proširiti znanje, shvatiti potrebe društva, a tako će, zapravo, nastati i nove, vaše ideje.
Pazite se samo da ne upadnete u zamku čitanja odviše lagane literature, balansirajte sa onim što je teže, tj. stručno, štivo. Jer mozak se brzo adaptira na nešto lagano i kad treba da preradi neke konkretne stvari, da sjedne i sam piše ili istražuje, to postaje „Sizifov posao“.
Preporuka, dakle, glasi pazite i šta čitate; neka to bude literatura od koje se možete okoristiti, koja će vam dati znanje. Lijepo je sve čitati, ali pitanje je imate li vremena za sve.
Ono što je važno jeste i poznavanje suštine vlastitih obaveza – da poznajemo sebe i svoje mogućnosti i da procijenimo koliko nam treba vremena za to da bismo završili. A nikako čekati posljednji trenutak i onda samo „otaljavati“. Kad završimo obaveze na vrijeme, imamo vremena da se javimo i prijateljima i rođacima, da upitamo komšije da li je nekome nešto potrebno. Ima nekoliko načina da se nekome pomogne ili pokaže empatija. Ako znamo da se neko razbolio, ponesimo mu svaki drugi dan voće, spremimo mu čorbicu dva puta dnevno i ponesimo – ako je vijeka, proći će i takvo stanje, a mi smo sebe oplemenili i možda stekli prijatelje do groba.
Da rezimiramo: manje spavanja, manje trošenja vremena „listajući“ fb ili instagram, a više promišljanja šta može sve da se uradi, doprinese sopstvenom životu, životu zajednice; pomoći prijatelju da završi neki rad za fakultet, npr. pročitat mu esej, seminarski i makar ispraviti slovne greške.
Drugo, odnos prema nauci treba da nam je na posebnom mjestu. Isto kao što ulažemo u odnose sa ljudima, tako isto treba voditi računa i o nauci. Nemojte biti blagi u ovom slučaju, već agresivno nastupite – postavite hiljadu pitanja kad nešto pročitate. Jer na sva ta pitanja u nauci možemo naći odgovor. Nemojte dočekati završetak fakulteta a da se tek tad suočite sa određenim pitanjima. Iskoristite ove dane dok ste u školi, na fakultetu – posvetite se gradivu, učite ga da bi se usavršavali. Nemojte misliti kako sutra neće imati posla za vas, već mislite kako ćete sutra biti na odgovornim mjestima.
Razmišljajte o tome kako ćete prerasti u jake inteletkualne osobe, da znate da riješite problem, a ne kako ćete imati najskuplji telefon ili auto. Dakle, iskoristite vrijeme usavršavajući sebe.
__________________________________________________________________________
Hasna Ziljkić je diplomirani žurnalista i master islamske pedagogije; urednica programa za tradiciju i mlade u Kulturnom centru u Novom Pazaru.
