10/11/2024
2 C
Novi Pazar

Imam u Istanbulu koji je postao „otac“ zavisnicima od narkotika

''Kada dođu ovdje, ne pitamo ih o njihovoj religiji, ne pitamo ih ko su. Prvenstveno su ljudi, moramo pokazati milost”, kaže Emin Kir.

Ovo je priča o turskom imamu koji je na desetine zavisnika od narkotika vratio sa ivice propasti.

”Na ovom području bilo je više zavisnika od narkotika nego u zajednici. Nakon molitve vratio sam se kući vrlo uznemiren. Jednog dana su me presreli, tražili novac i ja sam im dao. Kada sam se vratio kući, razgovarao sam sa suprugom o tome šta bismo mogli učiniti za te ljude. Jer moja plata mi neće biti dovoljna ukoliko budem nastavio da im dajem svaki dan”, kaže imam Emin Kir.

Kir je poznat kao otac desetinama bivših zavisnika od narkotika – a sada svi zajedno brinu o džamiji i pružaju podršku drugima koji se nalaze u istom stanju. On u Istanbulu pruža pomoć siromašnima, pruža smještaj beskućnicima i pomaže zavisnicima od narkotika da se oporave više od 15 godina. Kir je imam džamije Kaab u Istanbulu koja se nalazi u historijskoj četvrti Balat, pomogao je više od 30 zavisnika od narkotika da ostanu u životu i kada je sve djelovalo izgubljeno. Svakodnevno nudi supu i čaj u džamiji ljudima koji žive na ulici. 

”Kada dođu ovdje, ne pitamo ih o njihovoj religiji, ne pitamo ih ko su. Prvenstveno su ljudi, moramo pokazati milost”, kaže Emin Kir.

”Ovo je Allahova (Božja) kuća. Sve ove stvari treba raditi u džamiji jer je to mjesto koje prihvata ljude iz svih sfera života”.

Kir je 2006. godine imenovan za imama džamije Kaab koja se nalazi na zapadnoj strani Zlatnog roga u Istanbulu. Nakon preuzimanja njegovih dužnosti tamo, zapanjila ga je količina ljudi koji su koristili opijate i konzumirali alkohol oko džamije. Kir je odlučio na najbolji način da se situacija riješi i to kroz saosjećanje.

”Jednog dana su me ponovo presreli, jedan od njih se zvao Ramazan. Rekao sam im da ću im spremiti supu u džamiji i oni su se složili da mi se pridruže”.

Kir je ubijedio zajednicu da se okupe i da pruže podršku u vidu spremanja supe, obroka i čaja zavisnicima. Imam je zaključio da je najbolji način da pomognu napaćenim zavisnicima u borbi protiv njihovih “demona” kroz empatiju. Počeo je rješavati potrebe korisnika opijata pod uslovom da opijate ne donose u džamiju. Njegova pomoć nije ograničena samo na zavisnike, on također pomaže članovima zajednice da riješe međusobne razlike i pruža beskućnicima hranu, sklonište, tuširanje i odjeću.

“Nakon određenog vremenskog perioda, Ramazan je počeo boraviti sa mnom u džamiji. Izgradio sam kokošinjac za Ramazana, kupio piliće, svako jutro smo doručkovali zajedno kako bi mu pomogao da razbistri misli, a onda me počeo zvati “babo”, rekao je Kir. 

”Nikad mu nisam okrenuo leđa. Prestao je da koristi opijate, jednog dana me zamolio da mu nađem posao, našli smo mu posao, počeo je sam da zarađuje novac. Trinaest godina kasnije, 2019. godine, tražio je da ga vratim u njegov rodni grad, Nigde. Sada radi, više nije zavisnik. Razgovaramo svake nedjelje, on me i dalje posjećuje kada dođe u Istanbul”, dodao je. 

Inspirisan Ramazanovim novim životnim zalaganjem, imam je 2019. godine, uz pomoć upravnika okruga, muftije i filantropa, odlučio pomoći još većem broju ljudi.

“U posljednje dvije godine pomogli smo više od 30 ljudi da prežive. Da biste pomogli zavisniku od narkotika, trebate imati koristi od iskustva prethodnih zavisnika od narkotika. Oni kojima smo pomogli također su nam počeli pomagati da dopremo do zavisnih ljudi u regiji kako bi ih mogli bolje razumjeti”, kaže Kir. 

”Prvo pružimo tim mladim ljudima topli krevet i hranu kada dođu kod nas. Kada se odmore, počinjemo slušati njihove priče. Zatim im pomažemo ukoliko se žele riješiti zavisnosti”.

Jedan 24-godišnji bivši zavisnik Bariš opisuje imama kao svog oca.

”Ovaj čovjek me je zgrabio za ruku, pomogao mi je. Riješio sam se zavisnosti, zaposlio se i izgradio svoj život, sada zarađujem vlastiti novac – kaže Bariš.

Prema imamu, bez da dodirnete život ljudi, napredak je nemoguć.

”Neki ljudi su me kritikovali govoreći da neki od ovih zavisnika imaju duži kriminalni dosije. Ne mogu gledati prošlost osobe koja me je zamolila za pomoć. Moja vjera mi naređuje da pomognem”, kaže imam.

”Naš voljeni, dragocjeni Poslanik kaže da je religija iskrenost. Tako da vjerovati znači biti iskren prema svima, nasmiješiti im se, biti milostan što vam omogućava da osvojite srca ljudi, to je ono što se događa u našoj džamiji”.

”Ovi momci me nazivaju ocem. Vratili su se u život. Govore mi da te Bog nagradi. Ima li veće sreće od ove?”

To što radi on naziva “dužnošću lojalnosti”.

Foto: Ufuk Necat Tasci

”Radim u Turskoj već 35 godina, plaća me država, pa zašto ne bih radio dodatne stvari za svoju državu? Biti imam nije samo voditi namaz, već i pomoći ovoj djeci i dodirnuti živote ljudi. Zahvaljujući državi odgajao sam vlastitu djecu i sada pokušavam biti koristan svojoj državi, predsjedništvu vjerskih pitanja”.

Razgovarajući sa TRT Worldom o svojim budućim planovima, Kir je rekao da želi izgraditi “selo aktivnosti”, jer ima puno zavisnika koji trebaju biti produktivni i usmjeravati svoju energiju ka pozitivnim aktivnostima.

”Želim da otvorim radionice zasnovane na talentima zavisnika u selu. Zavisnost o narkoticima ne može se liječiti samo ljekovima. Tako sam spasio Ramazana i druge, dao sam im zadatke koji su im pomogli da se riješe zavisnosti – kaže.

Originalna priča objavljena na: TRT World.

NAJČITANIJE

FOTO DANA

Vezani članci

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime