Grupa biciklista iz Beča u kojoj su većinom Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, krenula je na put do Srebrenice biciklima. Među njima nalazi se i mladi Ernad Šabotić iz Novog Pazara, koji kaže da mu je ovaj put do Srebrenice poseban doživljaj.
„Sam ulazak u Srebrenicu za nas je bio vrlo emotivan. Poseban trenutak, koji nikada neću zaboraviti, bio je, kada smo ugledali majke ubijenih momaka u ratu. Njihova uplakana lica i sada vidim. Iako težak trenutak ipak svaki čovjek mora doći u Srebrenicu, jer samo podsjećanjem na genocid koji se dogodio ovdje možemo doprinijeti da se ne ponovi nikom“, kaže Ernad.
Na pitanje da li stižu upoznati ljude u mjestima kroz koja prolaze, kaže da je to zapravo najljepši dio putovanja.
„Upoznali smo mnogo ljudi u mjestima kroz koja smo prošli. Kada smo stigli u Srebrenicu želja nam je bila popiti kahvu sa Rasimom, majkom rahmetli Izeta Nanića koji je bio bosanskohercegovački brigadni general i ta želja nam se ispunila. Velika nam je bila čast ispiti kahvu sa njom i čuti njenu priču”.
Ernad Šabotić, apsolvent arhitekture u Beču, biciklizmom se bavi već dvije godine. Kaže da je krenuo voziti bicikl iz hobija, ali kasnije upoznaje doktora iz Bosne koji također živi u Beču i bavi se biciklizmom, osnivaju klub biciklista “Bike Club Austria” i kreću u avanturu.
„Ideja da putujemo Beč – Srebrenica došla je od našeg predsjednika kluba Esada Bukarića. Putovanje traje 3 dana. U ekipi nas je bilo šesnaest biciklista i dva logističara, a od Bihaća do Srebrenice priključili smo se tradicionalnom maratonu gdje je bilo oko 350 učesnika”.
Pripreme su intenzivne i moraju se spremati kako fizički tako i psihički, jer da bi ostvarili cilj, Ernad kaže, mora se prije svega steći snaga odlučnosti.
„Zaista je za vožnju biciklom na duge staze potrebna jaka volja. Psihički se moramo pripremiti i voziti sedam dana po šest sati bez prestanka. Naravno i biciklo mora biti dobro i napravljeno u te svrhe”.
Njegova najdalja destinacija prije Srebrenice bila je od Beča do Welsa (grad u Austriji) i nazad, koju je prešao za dva dana a koja je iznosila 565 km. Kaže da je i prije nego će doći u Beč želio da se oproba u ovom sportu jer dok vozi biciklo na duže destinacije dobija osjećaj slobode. Uskoro planira još jednu dužu destinaciju nakon koje će doći u svoj rodni grad, Novi Pazar.
„Planiram ići turu Adriom – Beč – Graz – Trst, spustiti se Adriom do Kotora, onda Žabljakom sve do Ulcinja, a onda kući, u Novi Pazar“.
