4.5 C
Novi Pazar
30/11/2022

Roman „Proces“: kako je Kafka predvidio sistem modernog društva?

Nedjeljom na TAKT-u možete naći preporuku za knjigu od Bilsena Hadžić Pružljanin. Ove nedjelje prenosimo od Bilsene preporuku za početak jeseni, kada su već krenule hladnije noći i kada više vremena provodimo kući, uz topao čaj i dobru knjigu. Uživajte.

Svi smo vjerovatno čuli za Franca Kafku (1883 – 1924), slavnog njemačkog/češkog pisca, jednog od najvećih književnika 20. vijeka. Njegova djela su ušla u historiju i obilježila modernu književnost, tako da je on postao obavezna literatura, klasik kojeg bi svako morao pročitati. Ipak, Kafku nije lako čitati, pa, iako je dio lektire za srednju školu i dio svjetskog književnog kanona, uglavnom ga ili preziremo ili nam je strašno dosadan. Razlog tome je nerazumijevanje njegovog kompleksnog djela koje i te kako ima veze sa današnjicom, i koje našu svakodnevnicu i realnost ilustruje vjerovatno i bolje nego što smo mi u stanju to učiniti. Jer Kafka je imao neki poseban osjećaj za ritam kojim se stvarnost razvija, pa je u svojih nekoliko djela stvorio svoj prepoznatljivi književni svijet koji suštinski predočava probleme sa kojima se i mi danas suočavamo.

Kakav je, onda, taj Kafkin svijet? U svojim djelima ovaj pisac se bavio mnogim svakodnevnim, ali apsurdnim aspektima birokratije, u kojoj je i sam stekao iskustvo radeći kao činovnik u Pragu početkom 20. vijeka. Čitajući Kafkina djela, nećemo moći a da ne osjetimo taj apsurd birokratije: bezbroj kancelarija, bezlični ljudi koji ne poznaju jedni druge, u kojima nema maštanja i snova, vjere i ljubavi i čije je jedino određenje posao kojim se bave. Međutim, nije u pitanju samo birokratija, već i ironija kojom njegovi likovi reaguju na takav sistem. Njih birokratija uvlači u monotoniju, besmisao i otuđenost, ali je najstrašnija njihova ravnodušnost prema tome. Tako na primjer Gregor Samsa, glavnik lik pripovijetke Metamorfoza, jednog jutra biva pretvoren u ogromnu bubu, ali njegov najveći strah je da ne zakasni na posao.

Kao takva, Kafkina djela se ponašaju kao neki oblik mitologije modernog, industrijskog doba, i u njima je pisac duboko proučavao veze između sistema moći i pojedinaca.

Najreprezentativnije ćemo Kafkin svijet upoznati u romanu Proces, koji se smatra jednim od najboljih djela svjetske književnosti. „Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer je, iako nije učinio nikakvo zlo, jednog jutra bio uhapšen“ – autor temu romana koncentriše oko sudskog procesa, kroz koji prolazi protagonista Jozef K. Cjelokupna radnja romana svodi se na bezuspješne pokušaje glavnog junaka da sazna zbog čega je pokrenut proces protiv njega i na koji način se odvija. Što se više trudi da prodre u zakon i otkrije kako se stvari odigravaju, sve više mu taj isti zakon postaje zbunjujuć i nelogičan, tako da se stiče utisak da je nemoguće spoznati ga. Za čitatelje je strašno posmatrati kako Jozef K. sve vrijeme ravnodušno vjeruje kako mu dobro ide, a ne uviđa kako se sve više zapliće u labirint nepoznatog zakona, koji ni do kraja ne uspijeva odgonetnuti.

Ovakav scenarij u kojem je glavni lik prinuđen da se suoči sa raznim preprekama kako bi ostvario cilj, a u tom traganju biva zapleten u beskrajnu mrežu nelogičnosti gdje i samo ostvarivanje cilja postaje besmisleno – tipičan je za djela Franca Kafke. Zapravo, taj scenarij je toliko autentičan i tipičan za ovog pisca, da su stručnjaci osmislili novu riječ – termin kafkijanski – koji označava i opisuje komplikovani labirint birokratije u kojem se većina njegovih likova nalazi (ovaj termin je u širokoj upotrebi i ne odnosi se samo na Kafkina djela).

Lako je prepoznati vezu između Kafkinog i modernog svijeta. Iako se Proces naizgled direktno fokusira na birokratski sistem, nejasni zakoni i zbunjujuće procedure ukazuju na nešto mnogo jezivije, a to je legitimnost tog sistema, koji je kao takav nezaustavljiv čak i od strane moćnih zvaničnika. Mi se oslanjamo na zamršeni sistem administracije koji utiče na svaki aspekt naših života. Svakoj našoj riječi mogu suditi ljudi koje ne možemo vidjeti, prema zakonima koje ne možemo poznavati.

Hanna Arendt, teoretičarka politike, mnogo godina nakon Kafkine smrti je ovakav sistem nazvala tiranijom bez tiranina.

Ipak, skrećući našu pažnju na jedan takav apsurd (jer je najstrašnije što je gotovo neprimjetan), Kafka nam ukazuje i na naše nedostatke, čime nas podsjeća da svijet u kojem živimo sami kreiramo, a samim tim imamo moć i da ga promijenimo.

Imate vi i mnogo više razloga da odmah provjerite da li se na policama vaše ili gradske biblioteke nalazi, za početak, Kafkin Proces, jer se ovo majstorsko književno djelo nikako ne može svesti na samo jedno značenje. A kada otkrijete sva blaga jednog od najvećih romana 20. stoljeća, sigurna sam da ćete odmah potražiti i Metamorfozu, i Umjetnika u gladovanju, i Posejdona i brojne druge genijalne priče ovog njemačkog pisca.

Požurimo, vremena je tako malo, a dobrih knjiga je toliko mnogo!


Bilsena Hadžić Pružljanin je rođena u Novom Pazaru 1997. godine. Veći dio djetinjstva je provela u selu Gujiće, gdje se i rodila njena ljubav prema književnosti. Osnovnu školu je završila u Novom Pazaru, a zatim i srednju Medicinsku školu. Ipak, ljubav prema književnosti je njegovala od malena i nikada nije prestajala da se bavi njome. Srednja škola joj je pružila mogućnost da uvidi da književnošću želi da se bavi i profesionalno, te je upisala smjer za književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno je na završnoj godini studija, a primarni cilj joj je da se kroz književnu teoriju, kritiku i historiju bavi bošnjačkom književnošću.

NAJČITANIJE

FOTO DANA

Vezani članci

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime