Ove nedjelje našem spisku preporuka dodajemo jedino djelo bošnjačke spisateljice Nafije Sarajlić. Možda nam njeno ime nije poznato, a možda i jeste, možda nam je čitalački ukus drugačiji i ne posiježemo za našim naslovima kada odemo u biblioteku, u svakom slučaju vjerujem da imamo predrasude o njenom djelu i da najčešće smatramo da je to samo još jedan u nizu naših pisaca koji su značajni za historiju književnosti, ali nam i ne mogu pružiti neki poseban književnoestetski užitak. U tom slučaju, tvrdim da svaki knjigoljubac sa naših prostora treba dati šansu Temama Nafije Sarajlić.
Hajde onda da bolje upoznamo ovu spisateljicu, jednu od prvih školovanih Bošnjakinja muslimanki!
Rođena je u poznatoj sarajevskoj porodici Hadžikarić, 1893. godine. Vrlo rano je počela da piše, još sa 18 godina, i kao veoma mlada spisateljica odlučila se za jednu, u ono vrijeme, neobičnu književnu vrstu.
U pitanju su bile crtice – veoma kratki prozni oblici koji predstavljaju samo nacrt priče, bez razvijene fabule ili sižea i bez psihološke produbljenosti likova. Svoje crtice Nafija je objedinila u zbirci Teme.
Međutim, književno-umjetnička vrijednost njenog djela čekala je više od 70 godina da bude prepoznata i priznata. Čak ni njen suprug, tada afirmirani pisac Šemsudin Sarajlić, nije uspio da prodre u vrijednost njenih Tema.
Danas je sasvim jasno da je Nafija Sarajlić imala ogroman književni potencijal, te da predstavlja sasvim posebnu pojavu u bošnjačkoj, ali i južnoslavenskoj književnosti uopšte. Ne samo da je svojim crticama obuhvatila ogroman opseg tema, već je uspijevala da sa nekoliko riječi, sažeto ali jezgrovito, izrazi ljudsku sudbinu, opiše atmosferu i psihološko stanje likova.
Izraz je temeljila na narodnom jeziku, a njen sažeti stil je bio toliko jezgrovit, da je ona u tim kratkim rečenicama otkrivala svoj intelektualni interes i svoj potencijal koji je imala za prozno književno stvaranje.
Nažalost, Nafija se brzo povukla iz književnog života, već nakon pet godina stvaranja, zbog porodične tragedije. Ipak, to što nije imala mnogo vremena da se kao pisac razvije, ne znači da su njena djela književno nezrela. Naprotiv, Nafija je u crticama pokazala ozbiljnu zrelost i definitvno pripada onom redu pisaca koji su svojim prvim djelima izgradili i zaokružili svoj stil, pa iako nije ostavila veliki opus iza sebe, u zbirci Teme je sasvim uočljiva njega književna plodnost. Zato, nama je ostalo samo da se pitamo šta je još to mogao da nam ponudi njen zanimljivi i razvijeni književni talenat, ali i da uživamo u onome što nam je ostavila.
Požurimo, vremena je tako malo, a dobrih knjiga je toliko mnogo!
Bilsena Hadžić Pružljanin je rođena u Novom Pazaru 1997. godine. Veći dio djetinjstva je provela u selu Gujiće, gdje se i rodila njena ljubav prema književnosti. Osnovnu školu je završila u Novom Pazaru, a zatim i srednju Medicinsku školu. Ipak, ljubav prema književnosti je njegovala od malena i nikada nije prestajala da se bavi njome. Srednja škola joj je pružila mogućnost da uvidi da književnošću želi da se bavi i profesionalno, te je upisala smjer za književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno je na završnoj godini studija, a primarni cilj joj je da se kroz književnu teoriju, kritiku i historiju bavi bošnjačkom književnošću.
