Najbolji i najljepši način da upoznamo sebe jeste da se mnogo družimo sa knjigama. Pogotovo nam se horizonti našeg unutarnjeg bića otvaraju kada čitamo knjige koje tako duboko prodiru u ljudsku svijest, da se zapitamo kako je jedna gomila hartije mogla i prije nas da zna toliko mnogo o nama. A dobra knjiga može da ponudi onoliko zlatnika koliko rudara priđe njenim pećinama.
Takva je i proslavljena knjiga Patnje mladog Werthera, najvećeg njemačkog pisca Getea. Nije bez razloga izazvala buru u drugoj polovini 18. stoljeća kada je objavljena. Vrijeme prosvjetiteljstva je zahtijevalo od književnosti da ispuni određene norme, i to je prije svega značilo da negativan lik mora biti opomena, a moral pobjednik nad porokom i nemoralom. Zato, mladi Werther, protagonista ovog romana, nikako nije mogao odgovarati građanskom prosvjetiteljstvu, kao ni crkvi, pa je nekoliko puta roman bio i zabranjivan. Glavni razlog tome jeste sam karakter glavnog junaka. Werther je građanski intelektualac koji je preosjetljiv, ne može se uklopiti u društvo ali i nije spreman na kompromis i ne prihvata realnost. Pored toga, on pati od ljubavi za zauzetom ženom. Njegova patnja ga dovodi do samoubistva. To je ono što su građanski prosvjetitelji i crkva smatrali neprimjerenim za mladež, koja bi trebalo da se bavi poučnom i zabavnom literaturom. Pisac prosvjetiteljskog pravca, Lessing, rekao je da ovaj roman donosi više štete nego koristi.
Međutim, činjenica je da je roman bio izuzetno popularan među svim generacijama i da je već u prvoj godini objavljivanja doživio osam izdanja. Zašto je knjiga Patnje mladog Wethera bila i ostala toliko izuzetna? To, naravno, ne može stati u par redaka, ali svakako može nekoga inspirisati da je pročita i sam otkrije njena blaga.
Za tadašnju publiku, ova knjiga je bila nešto sasvim novo. Napisana je u epistolarnoj formi, a to znači da sve vrijeme mi čitamo Verterova pisma koja on šalje svom prijatelju. Epistolarna forma nam nudi subjektivan uvid u tok događaja, onako kako ih vidi glavni junak; ova forma nam omogućava da zajedno sa njim doživimo sva njegova osjećanja, a samim tim i da se sa njim poistovjetimo, te i da ga opravdamo i razumijemo. Zajedno sa Verterom čitalac prolazi kroz sve njegove patnje, kroz sve njegove dijaloške monologe u kojima se trudi da sve posmatra sa različitih stajališta i donese zaključke. Drugim riječima, potpuno ulazimo u jednu ljudsku svijest, ogoljenu kao da je naša, bez tajni i pretpostavki. Na taj način, ne samo da počinjemo da osjećamo Verterove jade, već nam kopanje po njegovoj duši samo otvara lična nerazriješena pitanja koja se kriju u tamnim i neotkrivenim dijelovima naše psihe i sa kojima nas je strah suočiti se. Kada dospijemo do suočavanja, otkrivamo boljeg sebe koji čeka duboko u nama.
Geteov roman Patnje mladog Werthera je izuzetan stimulans za rješavanje nerazriješenih pitanja naše duše, a šta može biti važnije od toga? Kada su nam razum i duh u harmoniji, tada možemo i spašavati svijet.
Zato, požurimo – vremena je tako malo, a dobrih knjiga je toliko mnogo!
Bilsena Hadžić Pružljanin je rođena u Novom Pazaru 1997. godine. Veći dio djetinjstva je provela u selu Gujiće, gdje se i rodila njena ljubav prema književnosti. Osnovnu školu je završila u Novom Pazaru, a zatim i srednju Medicinsku školu. Ipak, ljubav prema književnosti je njegovala od malena i nikada nije prestajala da se bavi njome. Srednja škola joj je pružila mogućnost da uvidi da književnošću želi da se bavi i profesionalno, te je upisala smjer za književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno je na završnoj godini studija, a primarni cilj joj je da se kroz književnu teoriju, kritiku i historiju bavi bošnjačkom književnošću.
