Ovaj rožajski pjesnik je naš savremenik koji upravo urezuje svoje ime na poljima bošnjačke moderne poezije. Da bismo se na najbolji način sreli sa ovim pjesnikom, počnimo od zbirke pjesama Iza mene, koja je dostupna na internetu i koju odmah možemo potražiti! Pjesme su kratke i sadržajne, i često ćemo se osjećati kao da čitamo poruke na stećcima.
Tek kada stigoh do kapije groblja, sjetih se cvijeća! – stihovi su pjesme koja je mene natjerala da se zamislim. Čini mi se kao da su ovi stihovi suština poezije Envera Muratovića.
Glavni atributi koji su stavljeni uz Muratovićevu poeziju u recenzijama, komentarima, osvrtima jesu: intelektualna snaga, lirski senzibilitet i već izgrađen stil.
Jednostavnošću izraza i vjerom u stih Muratović izdiže jezik na nivo kojim se može izraziti transcendetalno (zvuči kao simbolizam, ali rekla bih da je njegova poezija još komplikovanija, baš iz razloga što je izrazito jednostavna, a poput drevne umjetnosti sadržajna i teška).
Šta je zapravo ovaj pjesnik postigao? Pokušat ću to razjasniti na jednostavan način, uzimajući u obzir da ću time ovoj poeziji dosta i oduzeti.
Dakle, Muratović piše kratke forme – haikue, minijature, i sonete; njegov stih je muzikalan a teme klasične, u današnje vrijeme zanemarene. Kratka forma kao što je haiku i “uglačana” forma kao što je sonet, oblikovale su pjesničku misao ovog pjesnika na sljedeći način: jasne, britke i jezgrovite misli poput drevne umjetnosti, poput natpisa na stećcima, ponekad pretočene u muzikalnost i besprijekornost forme. Drugim riječima, njegova je jezgrovita pjesnička misao u potpunosti skladna i saglasna sa formom, a to je ideal kojem su težili klasični pjesnici. Jedan od recenzenata ističe da se današnji čitalac je zasigurno zaželio ovakvih stihova. Slažem se sa tim stavom.
Muratović se u izboru Iza mene iskazuje kao čuvar pjesničkog jezika i kao zaštitnik starih pjesničkih tema i formi.
Osnovu njegove poezije čine sentimentalnost i fina melodija, jasnost i čitljivost, poput „svevremene mudrosti uklesane u kamenu čijoj bistrini i pronicljivosti se i danas – neko čudi a neko divi…”
„Sa veoma malo riječi, uz majstorsku upotrebu religioznih i mitoloških simbola, i još bolju upotrebu jezika, Muratović sažima sav čovjekov život na Zemlji.”
Današnje vrijeme nudi mogućnost svima da objavljuju šta god žele i ponekad se čini kao da se linija kvaliteta izgubila, ali dobri pisci poput Muratovića su dokaz da se kvalitetna djela uvijek mogu prepoznati.
Požurimo zato, jer vremena je tako malo, a dobrih knjiga je toliko mnogo!
Bilsena Hadžić Pružljanin je rođena u Novom Pazaru 1997. godine. Veći dio djetinjstva je provela u selu Gujiće, gdje se i rodila njena ljubav prema književnosti. Osnovnu školu je završila u Novom Pazaru, a zatim i srednju Medicinsku školu. Ipak, ljubav prema književnosti je njegovala od malena i nikada nije prestajala da se bavi njome. Srednja škola joj je pružila mogućnost da uvidi da književnošću želi da se bavi i profesionalno, te je upisala smjer za književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno je na završnoj godini studija, a primarni cilj joj je da se kroz književnu teoriju, kritiku i historiju bavi bošnjačkom književnošću.
