U jednom dijelu Baćice žive dvojica braće– Salih i Selim Makić – čuvari uspomena na selo kakvo danas gotovo da više ne postoji.
Salih Makić, sa svojih 92 godine, najstariji je čovjek u Baćici. Rođen je tu. Njegovo prezime nosi težinu prošlih vremena, a njegov glas – iako tih – pamti zime kakvih danas nema, snjegove koji su znali zatrpati puteve i krize u kojima se preživljavalo zahvaljujući stoci, radu i strpljenju.
Priča o danima kada su ljudi svako jutro tjerali stoku u šumu, ne znajući hoće li se svi vratiti kući prije mraka.
Te zime bile su teške, ali ljudi, kako Salih pamti, veliki. Nije bilo mnogo novca, ali je bilo zajedništva.
Selo je tada bilo puno života, razgovora, sijela, kahvi koje su trajale do kasno u noć. Posjete nisu bile kratke ni unaprijed najavljene; ostajalo se po dvije ili tri noći, uz gusle, priče i smijeh.
U razgovor se uključuje i njegov brat Salih, koji i danas jasno pamti svaki sokak i svaku kuću sela u kojem su kao djeca trčali. On govori o mobama, o zajedničkom radu i o tome kako se uveče umoran, ali zadovoljan, vraćalo kući. Danas, kaže, toga više nema.
Nestala su sijela, nestale su duge posjete, a tišina je postala glasnija od ljudi.
Posebno se sjećaju svadbi – onih koje su trajale i po tri dana. Petkom su dolazili svatovi, igralo se, pjevalo, a kuće su bile pune musafira. Spavalo se gdje god je bilo mjesta, „poređani kao meci“, ali niko se nije žalio.
Poštovanje, prema gostu i prema starijem, bilo je neupitno. Danas, kažu, toga je sve manje.
Braća govore i o promjenama koje je donijelo savremeno doba – o ljudima koji imaju više, ali se manje druže, o ljubomori koja ranije nije postojala, o mladima koji žive uz telefone, a sve rjeđe uz selo.
Korona je, dodaju, samo ubrzala ono što je već krenulo da nestaje.
Ipak, Salihova priča ne završava tugom. Njegova ljubav prema selu prenesena je na unuka, koji je ostao uz njega i danas brine o seoskoj džamiji.
Iako su mu sinovi rasuti po svijetu – u Njemačkoj i Americi – unuk je ostao na svome, kao tiha potvrda da Baćica još nije zaboravljena.
Razgovor sa braćom Makić nije samo povratak u prošlost, već podsjetnik na vrijednosti koje su nekada činile život potpunijim: skromnost, zajedništvo i poštovanje.
Njihove riječi ostaju da svjedoče o vremenu koje polako odlazi, ali i o selu koje, uprkos svemu, još uvijek živi kroz ljude koji ga nose u sebi.
Medij TAKT je selu Baćica uradio i posebnu emisiju, a link na kompletan video sadržaj biće dostupan u tekstu.
Emisija je dio projekta “Mapiranje Pešteri”, koji realizira Udruženje građana Takt info, a sufinansiran je iz budžeta Grada Novog Pazara za 2025. godinu.
