Berklee Collage of Music je najveći koledž savremene muzike na svijetu. Kombinovana institucija sa sjedištem u Bostonu (SAD) i u Valensiji (Španija) poznata je kao Berklee. Bivši studenti Berklija osvojili su 297 Grammy nagrade, više nego bilo koji drugi koledž, i 108 Latin Grammy nagrade. Ostala zapažena priznanja njegovih bivših učenika uključuju 34 Emmy nagrade, 7 nagrada Toni, 8 Oscar nagrada i 3 Saturn nagrade. Velika imena posjećuju Berkli tražeći nove talente, isto tako velika imena u muzici su i predavači na Berkliju. Javnost je upoznata sa odlaskom Adema Mehmedovića, mladog pijaniste iz Novog Pazara na Berkli koji je boraveći u Srbiji pokazao veliki talenat u svijetu muzike i koji sada svira uz vrhunska svjetska imena.
Kada se rodila želja za Berkli?
Berkli mi je uvijek djelovao nemoguć. Od malena sam želio samo da se usavršavam i nešto konkretno da napravim od svog talenta. Usavršavanje je počelo prvo, naravno u svom rodnom gradu, onda Kragujevac, Novi Sad, Austrija i na kraju Kina. Dok sam boravio u Kini rodila se želja za Berkli. U Kini sam mogao bolje da razmišljam o svom talentu i shvatio sam da je klasična muzika počela da me ograničava, jer u klasičnom svijetu, koliko god da je on razvijen postoji jedan limit što se tiče muzičkog izražaja. Na primjer, takmičenja koja sam prošao i nagrade koje sam osvajao svirajući klasičnu muziku su fenomenalne za moje usavršavanje i sticanje iskustva. Međutim, ako bih u toku takmičenja dodao nešto novo ili izvršio improvizaciju u klasičnoj muzici to nije bio plus već minus, zbog čega sam i shvatio da je potrebno da idem dalje. Berkli sam video kao jedna vrata slobode i sada, kada sam došao do tih vrata, na meni je još veći posao. Trebam naučiti sve ostale žanrove kako bih isti intenzitet znanja iz klasične muzike usmjerio na ovo sada, novo što radim.
Ademov jedan dan na Berkliju izgleda kako?
Koristim svaki dan maksimalno! Kada ustanem, prvo pogledam kalendar koji svaki student ovdje ima. Odmah trčim da rezervišem prostoriju za probu unaprijed – jer puno je studenata. Onda idem na univerzitet, prvo dođem do klavira da nešto odsviram jer moram da napravim za početak dana kontakt sa klavirom. Nakon toga počinju predavanja, zavisi s kojim profesorom i koja predavanja. Predavanja su nešto jedinstveno na Berkliju! Profesori su najbolji i sami su učenici najboljih, zbog čega sam posebno sretan! Tokom jednog dana, desi se da prođem muzikom kroz cijeli svijet – slušajući predavanja o muzici Blistog istoka, Turske, Sirije, Alžira, profesori nas uče tim skalama i harmonijama i onda improvizujemo neke ritme i melodije. Zatim nam daju zadatke da odsviramo neke već postojeće kompozicije koje mi spremamo i radimo na aranžmanima. Poslije imamo časove koji se tiču samo aranžiranja, na kojima učimo da li određena muzika ljepše zvuči samo sa klavirom i violončelom ili sa klavirom i kongama – slušamo i zaključujemo kako estetski sve to ljepše zvuči. Imam časove i predavanja vezana i za produkciju gdje učim kako da snimam ne samo klavir već i sve što mi treba, ali i kako da radim na tom zvuku kroz različite programe. Izuzetno mi je drago što sam kroz učenje ovdje počeo da pišem note i baš sam sretan kada iznad nota piše „Aranžirao Adem Mehmedović“. Do sada je moj trud ostajao samo zabilježen audio ili video zapisom, sada polako ulazim u svijet komponovanja i produciranja i to uvijek ostaje notno zapisano, grafički i audio. Ukratko, cijeli dan mi se svodi između: sviranja, učenja, produkcije i snimanja. Što se tiče celokupnog dana, bukvalno mi prođe po deset žanrova kroz prste i glavu. Trenutno učim najviše džez. Kada se dan završi vidim da sam obišao klavirom cijeli svijet muzike i da sam sretan.
Da li si jedini student iz Srbije i ukoliko jesi kako si prihvaćen od strane profesora i kolega?
Trenutno sam jedini student iz Srbije. Ovdje su studenti iz cijelog svijeta i svi su odlično prihvaćeni pa i ja. Nemam nikakvih problema ni što se tiče komunikacije a ni bilo čega drugog. Ovdje je važna samo muzika. Kroz muziku sve njih upoznajem sa Srbijom, Sandžakom, našom tradicijom u Sandžaku i za sada mi to ide jako dobro.
Ko su sve tvoji profesori?
Svi profesori ovdje su vrhunski umjetnici i fenomenalni predavači. Ono što mi se posebno sviđa je to što svaki od studenata jednom nedjeljno nastupa pred nekim, svjetski poznatim, genijalnim muzičarom. Uglavnom ti muzičari, gdje god da su, dođu do Berklija da poslušaju studente. Međutim zbog stanja sa pandemijom, ove godine radimo online. Mene je prošlog petka slušao Bill Laurance, pijanista poznatog benda Snarky Puppy u kojem su muzičari uglavnom sa Berklija. To mi je bilo prelijepo iskustvo, on mi je dao super savjete i bio je zadovoljan mojim izvođenjem. Sljedećeg semestra dolazi Tigran Hamasyan, koji mi je trenutno omiljeni pijanista i jedva čekam susret s njim. Dalje, moj koordinator je Magda Giannikou, profesorica koja ima nevjerovatno dobre muzičke albume i vrlo je poznata u džez svijetu. Muziku Bliskog istoka mi predaje jedan od dvojice najboljih saksofonista flamenka u svijetu, sa njim imam časove svake nedjelje i slušati njega je pravo blago. Jedan od profesora je učenik poznatog muzičara Chick Corea i još jedan od profesora je bio učenik poznatog Herbia Hencoka, dva najveća muzičara džeza u svijetu, što govori puno o kvalitetu predavanja koja imam ovdje.
Da li radiš na nekom projektu trenutno?
Svi na Berkleeju imamo zadatak na kome radimo i koji treba da bude završen do kraja godine. Moj projekat će biti album na kojem će polovina kompozicija biti moja transkripcija sevdalinki i ilahija sa naših prostora. Na drugom dijelu albuma će biti muzika koju ću komponovati. Trenutno sam iskomponovao jednu svoju kompoziciju koja je spoj džeza, klasike i nekih popularnih ritmova.
Zašto si se odlučio za sevdalinke i ilahije?
Mislim da će estetsku ljepotu te muzike moći svi da osjete, jer je povezana sa pravim vrijednostima života i životne percepcije.
Da li su tvoje kolege i profesori već čuli našu tradicionalnu muziku i ako jesu, kakva je reakcija?
Da, čuli su. Svirao sam sevdah i reakcije su fenomenalne. Mislim da im je privlačna sevdalinka jer ona širi osjećaj svega onoga što se događalo na Balkanu. Nakon što sam odsvirao par sevdalinki i rekao da ću za svoj projekat raditi sevdah za album, dosta njih se javilo da radi sa mnom. Pa sam došao u poziciju da gledam koga ću izabrati za formiranje benda uz koji ću svirati sevdah. Za sada sam oformio jedan kvartet koji funkcioniše super. Kolega gitarista je iz Indije, bubnjar je Amerikanac i basista je Španac i svi ćemo zajedno svirati sevdah i nekoliko ilahija.
Da li si imao nastupe od kako si na Berkliju?
Prije dvije nedjelje sam nastupio u Operi Valencija u fantastičnoj sali koja je jedna od najljepših u Španiji, a najljepša je u Valenciji. Nastupio sam sa flamenko ansamblom, gdje smo, između ostalog, izvodili i moj aranžman sevdalinke „Haj mene majka jednu ima“ i publika je to prihvatila fenomenalno. Pored toga sam imao još par nastupa u okviru Berkleeja i 12. decembra online koncert sa svojim bendom koji sam već pomenuo. To je za sada to na žalost, jer zbog pandemije nije moguća realizacija bilo kakvih javnih nastupa.
Kada sabereš svo provedeno vrijeme na Berkliju do sada, šta ti je najveći utisak?
Najveći utisak mi je taj što mogu da sviram sa svim ovim ljudima i da učim od njih. Imam mogućnost da sviram originalne stvari u fenomenalnim studijima i mogu da budem ono što jesam.
Ostvario si jedan san, šta dalje?
Imam više opcija, sve se one mijenjaju ali ono što se ne mijenja je to što znam da ću da radim svoju originalnu muziku. Radiću pjesme, albume, nastupaću sam ili sa ansamblima. Želio bih da radim muziku za filmove, ali i da moja muzika pliva u mnogim sferama muzičke industrije.
Ko ti je najveća podrška?
Najznačajnija podrška je svakako ona koju dobijam od svojih roditelja, najviše od majke za koju sam posebno vezan i koja mi je velika inspiracija na umjetničkom planu. Imam veliku podršku prijatelja kako iz Pazara tako i iz cijele Srbije. Cijeli moj grad je uz mene. Iako sam bio uspješan kroz studije, dobio mogućnost da dođem na Berkli, nikada nisam dobio državne stipendije koje su namijenjene upravo studentima koji su uspješni. Međutim podršku sam dobio od opštine Grada Novog Pazara, Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Kulturnog centra Novi Pazar i ljudi koji vode uspješne firme Barbosa i ALK. Oni su me najviše podržali i dali mi snagu da ne odustanem. Svi ovi ljudi koji su me nesebično podržali i koji konstantno podržavaju dobre stvari su moj uzor. Oni su me podstakli da i ja, jednog dana kada se osnažim i stanem na svoje noge, podržim mlade ljude koji žele da napreduju u svom talentu. Mislim da je to cijela poenta. Oni su me naučili da nikada ne zaboravim odakle sam i ko sam ali i ko mogu da budem. Zbog njih imam samo veću želju da bude što više uspješnih ljudi iz naše sredine.
