Bosanski jezik, kao maternji jezik bošnjačkog naroda ušao je u škole u Sandžaku 2013. godine na inicijativu Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji. Međutim jedan broj građana Sandžaka i danas ima nedoumicu o upisu svoje djece na obrazovanje na bosanskom, tj. maternjem jeziku, te da li će pohađanje na istom stvoriti neki problem u njihovom daljem obrazovanju. Adnan Bjelak, doktor filoloških nauka, ističe da učenici koji pohađaju nastavu na bosanskom jeziku mogu uredno upisati studije koje žele, bez problema.
“Nerijetka je pojava da se u praksi, nažalost, suočavamo sa “otporom” roditelja prema konceptu obrazovanja na bosanskom jeziku. Takva pojava se može podvesti pod činjenicu da roditelji vrlo često nisu upućeni ili su slabije upućeni u funkcioniranje ovog sistema. Česta je pojava da roditelji ne daju da im djeca pohađaju nastavu na bosanskom jeziku smatrajući da ih ona ne može unaprijediti, te im može izazvati i određene probleme u daljem obrazovnom procesu – nemogućnost upisa na željene studije u zemlji i inostranstvu. Međutim, stanje na terenu govori da to nije tako. Učenici koji se obrazuju na maternjem jeziku najurednije upisuje studije bilo gdje”, kazao je za takt.info Bjelak.
Belma Husović je nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja na bosanskom jeziku upisala medicinu u Kragujevcu i trenutno je druga godina.
“Problema nije bilo, uprkos različitim pričama koje su mi stvarale pritisak i ometali odabir životne staze. Međutim, vođena činjenicom da je izučavanje maternjeg jezika naše pravo i idući tom mišlju položila sam prijemni, upisala fakultet i iskustvo tokom dosadašnjih studija je apsolutno pozitivno, dakle nisu postojale niti postoje bilo kakve prepreke time što sam nasavu pohađala na maternjem, bosanskom jeziku”, kaže Belma.
Melida Murselović je profesorica bosanskog jezika u Gimnaziji Novi Pazar. Ona je u podkastu #konTAKT istakla da bosanski jezik nije izmišljen devedesetih godina prošlog vijeka, već ima svoje rječnike, ima pravopise i da je dvije stotine godina prije Vuka objavljen Uskufijev rječnik. Murselović objašnjava da bosanski jezik nije samo ijekavica, već je, kako ona kaže, bosanski je tradicija i kultura Bošnjaka.
Za portal takt.info na pitanje u kakvoj su prednosti djeca koja slušaju nastavu na mternjem jeziku u odnosu na one koja ne pohađaju nastavu na maternjem jeziku, Murselović kaže da je prednost sama identifikacija sa sopstvenom kulturom i tradicijom.
“Prednosti su u samoj činjenici da se svako bošnjačko dijete može da identifikuje sa sopstvenom kulturom i tradicijom kroz nastavne sadržaje. Sve ostalo je asimilacija i to se više nikada ne smije dozvoliti.”
Psihološki savjetnik i magistar kliničke psihologije, Sabina Hajrović na pitanje koliko je važno da se djeca školuju na svom maternjem jeziku i izučavaju kulturu i tradiciju iz koje potiču ističe da upravo kulturna svijet i tradicija igraju važnu ulogu u razvoju identiteta kao i u izgradnji samopoštovanja.
“Što se tiče identiteta, svakako da se može javiti nedoumica kod mališana ukoliko o jednoj tradiciji, praznicima i sl. uče u školama, a potpuno drugim svjedoče u svojim domovima. U tom slučaju dijete treba edukovati o tradiciji porodice u kojoj živi. Kulturna svijest i tradicija igraju važnu ulogu u pomaganju djeci nižeg uzrasta da razviju pozitivan osjećaj identiteta i izgrade samopoštovanje. Studije pokazuju da kulturno uvažavanje i svijest doprinose izgradnji pozitivne slike o sebi”, kazala je Hajrović.
Ona dodaje da djeca koja jedan jezik slušaju kod kuće, a drugi u školi i posle sedme godine, mogu imati poteškoće kod raspoznavanja “šta je dobro, a šta nije” u daljem životu.
“Višejezična djeca razmjenjuju riječi između različitih jezika koje uče. Ovo je privremena pojava koja se neprimjetno rješava kroz praksu i kontrolu ukoliko je prisutno do sedme godine. Ukoliko se nastavi posle sedme godine, može dovesti do toga da dijete razvije jezički miks. Kroz razvoj se onda javljaju poteškoće da raspozna šta je ispravno a šta ne. Zbog toga su preporuke da se dijete školuje na maternjem jeziku, onom jeziku koji i roditelji u kući koriste. Ukoliko to nije moguće onda raditi na tome da dijete kroz praksu i kontrolu koristi jezik zajednice u kojoj se nalazi”, kaže Hajrović.
Veliki broj profesora, nastavnika, učitelja, ističe prazninu u obrazovanju kada su u pitanju djela iz bošnjačke književnosti jer je nisu imali priliku izučavati tokom svog srednjeg obrazovanja kao ni tokom studija. Indira Hadžibulić danas je učiteljica u osnovnoj školi Halifa bin Zajed al-Nahjan u Novom Pazaru i ona takođe ističe veliki nedostatak znanja o bošnjačkim književnicima prije nego je krenula raditi u nastavi na bosanskom jeziku.
“Prije nego što sam počela da izvodim nastavu na bosanskom jeziku nisam čula za čovjeka pod imenom Avdo Međedović. Nikad prije nisam čula ni za Mehmed-bega Kapetanovića Ljubuškog, ni za mnoge velikane bosanske književnosti, Musu Ćazima-Ćatića, Maka Dizdara, Aliju Dobočanina Šukriju Pandžo I mnoge, mnoge druge. Istina, čula sam za Mešu Selimovića, jer nam je Derviš I smrt bila jedna od lektira za srednju školu. A, onda, prošavši kroz sve razrede, proučavala sam svoju historiju, kulturu i tradiciju zajedno sa svojim đacima“, ističe Hadžibulić.
Slično mišljenje ima i Melida Murselović koja je, nakon dugogodišnjeg rada kao profesor srpskog jezika 2013. godine počela raditi u nastavi na bosanskom jeziku i predaje bosanski jezik i književnost.
“Bila sam presretna što ću konačno moći da predajem maternji jezik, da pripremam sadržaje vezane za moje identitetsko biće, jer sam tako saznavala i neke stvari za koje nisam znala ni da postoje.”
„Pohađanje nastave na bosanskom jeziku u prvom redu podrazumijeva ostvarivanje zakonom zagarantovanog prava na obrazovanje na maternjem jeziku. Potom, takav model obrazovanja za bošnjačku nacionalnu zajednicu u Sandžaku znači i izučavanje, kako je već rečeno, svoga jezika, svoje kulture, koja je u dosadašnjem obrazovnom sistemu u Republici Srbiji, bila izostavljena“, dodaje Adnan Bjelak.
Nove generacije koje završavaju cjelokupnu nastavu na bosanskom jeziku imaju već drugačiju sliku o istom i ističu važnost maternjeg jezika.
“Narod koji nije svjestan svog identiteta ne postoji, a usavršavanje i učenje jezika čini temelj našeg identiteta i čuvara nacionalnog bića. Zato je veoma bitno boriti se za nacionalni identitet”, kaže studentkinja Belma Husović.
Danas nastavu na bosanskom jeziku pohađaju djeca u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu i Brodarevu, a u školskoj godini 2021/22. nastavu na bosanskom jeziku je pohađalo 16369 djece.
Tokom kampanje za posljednje izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće, svi učesnici, stranke, izborne liste, podržali su nastavu na maternjem jeziku. Ostaje nam da pratimo stanje i vidimo, da li će se odnos prema bosanskom jeziku vidno promijeniti prvog septembra tekuće godine.
Tekst i fotografije: Hena Bošnjak, Privatna arhiva
Hena je jedna od učesnica Škole novinarstva, koju je organizovalo Udruženje “Svetionik” u prethodna dva mjeseca.
