Cilj ove inicijative je da se zločin trajno obilježi u javnom prostoru, kao podsjetnik na posljedice ratnih zločina i kao doprinos izgradnji kulture sjećanja i kulture mira, koje predstavljaju civilizacijska dostignuća svakog društva, navodi se u saopštenju organizacija.
U Štrpcima su ubijeni: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedan nepoznat putnik. Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice: Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine, dok porodice ostalih i dalje čekaju priliku za dostojanstvenu sahranu.
Pravda za žrtve u vidu kažnjavanja odgovornih još nije u potpunosti sprovedena.
HRA također naglašava da je prije tri godine podnijela inicijativu Specijalnom državnom tužilaštvu da proširi istragu na nove izvršioce, organizatore i naredbodavce, kao i na one koji su imali saznanja o planiranoj otmici, ali nisu preduzeli ništa da je spriječe. Tužilaštvo je, kako navode, pokrenulo izviđaj, ali o njegovim rezultatima do danas nema podataka.
Prema navodima HRA, pred sudovima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini pravosnažno je osuđeno deset osoba: jedna u Crnoj Gori (2003.) i devet u BiH (2016. i 2023.). U Srbiji je suđenje pripadnicima paravojnih formacija započelo 2019. godine. Nakon ukidanja prvostepene presude, u ponovljenom postupku je 2025. godine troje optuženih osuđeno na kazne od pet i deset godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ali presuda još nije pravosnažna. Dvojica optuženih su u međuvremenu preminuli.
Komandant jedinice „Osvetnici”, čiji su pripadnici izvršili ovaj zločin, Milan Lukić, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotnu kaznu zatvora zbog drugih teških zločina počinjenih u Višegradu, ali mu za otmicu i ubistvo putnika u Štrpcima još nije suđeno, iako je za taj zločin optužen pred Sudom BiH.
Postupak vođen u Crnoj Gori protiv Nebojše Ranisavljevića utvrdio je da je otmica bila unaprijed planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih struktura Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, te da je imala karakter organizovane operacije povezane s razmjenom zarobljenika i tijela stradalih. Dokumentacija izvedena tokom suđenja, uključujući materijale Fonda za humanitarno pravo, ukazuje na postojanje lanca komandne odgovornosti koji vodi do tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.
Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP: Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina, zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…”.
Uprkos tome, do danas niko od nalogodavaca i organizatora zločina nije optužen, zaključuje HRA.
