Muzej u Novom Pazaru je osnovan 1952. godine. Svojim radom i trajanjem, brojnim značajnim i zanimljivim projektima, na najljepši način kazuje historiju Novog Pazara i šireg regiona. Na jedinstven i poseban način nam prezentuje rimsku, odnosno vizantijsku i osmansku kulturu i tradiciju, kao i preplitanje ovih kultura kroz Novi Pazar i Sandžak. O osnivanju muzeja, njegovom značaju i projektima razgovarali smo s direktorom Muzeja „Ras” u Novom Pazaru dr. Fuadom Baćićaninom.
Ko su osnivači muzeja?
Grupa entuzijasta i naših svjesnih sugrađana se okupila oko inicijative za formiranje muzeja. Tadašnja gradska vlast je prihvatila ideju jer se radilo o ljudima od povjerenja pa je formiran savjet i uprava muzeja, kao i komisija za procjenu stvari. Ova tri organa muzeja sastavljena su od naših uglednih sugrađana. Oni, na žalost, nisu više među nama, a njihova imena su: Osman Dervišnurović, Omer ef. Koničanin, Dušan Buletić, Miodrag Radović, Hivzo Škrijelj, hafiz Abdullah Kačapor, Pantelija Gajić, Rizo Melić, Hajrija Imamović, Medo Koničanin, Nikola Vuletić, Zuhdo Abdurahmanović, Abdulah Hadžitahirović, Jusuf Džudžević, Mehmed Bejtić, Obren Popović, Stanko Nikolić, Arif Mustafić, Petar Antonijević i Šućo Čarovac. To je bila ekipa ljudi koja je pokrenula osnivanje muzeja.
Gdje se nalazio prvi muzej?
Inicijativa za osnivanje muzeja u Novom Pazaru pokrenuta je 27. juna 1952. godine na sastanku Savjeta za prosvjetu i kulturu, kada je i donijeta odluka o njegovom formiranju. Istom odlukom je određeno da se za potrebe muzeja oslobodi zgrada mekteba u dvorištu Altun Alem džamije. Ovi ljudi entuzijasti, čija sam imena spomenuo, krenuli su u akciju osnivanja muzeja i sakupljali eksponate širom Novog Pazara i okruženja. Ljudi su tada zaista imali svijest i najvrednije predmete iz kuće, za koje su smatrali da mogu da budu dio muzejskog blaga, donirali su novopazarskom muzeju. Većina eksponata u muzeju su sakupljeni poklonom i oni i danas čine stalnu postavku, a sakupljeni su u periodu od 1953. do 1960. godine. Pripremana je prva muzejska postavka i postavljani temelji današnjem muzeju. I mi smo tu tradiciju zadržali. Danas imamo naših sugrađana koji vrijedne predmete iz kuće ponude muzeju na poklon, odnosno trajno čuvanje. Svakako da se veliki broj eksponata nabavlja i otkupom ili prilikom arheoloških istraživanja. Odlukom iz 1953. godine muzej je dobio naziv Gradski muzej u Novom Pazaru.
Ko je bio prvi direktor muzeja?
Iako je odluka o osnivanju muzeja donijeta 1952. godine, a već 1953. godine formirani njegovi organi i dodijeljena mu zgrada, on na početku nije imao svog direktora. Prvi honorarni upravnik muzeja bio je Vukman Ćulafić, nastavnik historije, koji je na ovo mjesto postavljen krajem 1955. godine. Za period od 1955. do 1959. godine ne postoje nikakvi zapisnici i pisani tragovi pa se malo zna o radu Gradskog muzeja. Oktobra 1959. godine za novog honorarnog direktora muzeja postavljen je Ejup Mušović, profesor historije koji je tada radio u Učiteljskoj školi. On je na tu funkciju postavljen 1959. godine, da bi tek 1971. godine bio i zvanično imenovan za direktora muzeja. Ove 1971. godine sačinjena je i dopuna Odluke o osnivanju muzeja.
Zatim 30. septembra iste godine je muzeju dodijeljena zgrada u kojoj se i danas nalazi, a muzej je dobio i novo ime „Zavičajni muzej u Novom Pazaru”. Od tada je muzej počeo ozbiljnije da radi i prvi posao s kojim se krenulo jeste adaptacija ove zgrade i njeno prilagođavanje za potrebe muzeja. Već 1973. godine muzej je prešao u današnju adaptiranu zgradu.
Šta se prije muzeja nalazilo u ovoj zgradi?
Ova zgrada zaista ima svoju historiju dugu koliko i sam grad. Kako je osnivanje grada u osmanskom vaktu pratilo podizanje utvrđenja, čaršije, gradske džamije, česama i drugih za grad bitnih objekata, hamam je bio neizostavni objekt za život. Prvi hamam koji je osnivač grada Isa-beg Ishaković sagradio nalazio se na mjestu današnjeg muzeja. U periodu od 1860. do 1865. godine na temeljima porušenog hamama izgrađena je niža gimnazija Rušdija. To je ova današnja zgrada muzeja. Ona je više puta mijenjala svoj status, ali je najčešće služila obrazovanju, kulturi, nauci i sticanju znanja. Radost je naša što se u jednoj takvoj zgradi, jednom takvom mjestu i u jednom tako vrijednom objektu nalazi najznačajnija institucija za očuvanje kulture, umjetnosti, tradicije i historije grada Novog Pazara, Muzej „Ras” Novi Pazar.
Rekli ste da je prvi imenovani direktor muzeja bio Ejup Mušović, možete li nam reći nešto više o njemu i njegovom radu?
Ejup Mušović je bio historičar i veliki naučni radnik, istaknuti pojedinac svoga vremena. Bio je prvenstveno entuzijast koji je volio svoj širi zavičaj. Rođen je u Tutinu, gdje je završio osnovnu školu. Porijeklom je iz Bijelog Polja. Gimnaziju je završio u Novom Pazaru gdje je proveo i najveći dio radnog vijeka, u Učiteljskoj školi i Gimnaziji. Od 1971. godine u Zavičajnom muzeju u Novom Pazaru. Ejup Mušović je zavičajem smatrao cio Sandžak. Doktorirao je 1978. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a 24 godine je proveo ovdje, u zgradi muzeja, gradeći ovu instituciju, čuvajući od zaborava ono što je trebalo sačuvati.
Pisao je izuzetno značajne naučne radove, koje je objavljivao u Novom Pazaru, kao i u mnogim brojnim naučnim časopisima širom bivše Jugoslavije. Organizirajući simpozijume ovdje, ali i učestvujući na simpozijumima i naučnim skupovima širom Jugoslavije, Ejup Mušović je predstavljao svoj zavičaj i svoj narod, historiju grada Novog Pazara, historiju Sandžaka, kulturu, tradiciju, nauku, znanje. Dr Ejup Mušović je osnovao i temelje postavio Novopazarskom zborniku.
Prvi Novopazarski zbornik je izašao 1977. godine. Predstavljao je skup radova sa simpozijuma koji je nakon sprovedenih petogodišnjih arheoloških istraživanja, od 1971. do 1976. godine, u mjesecu oktobru 1976. godine organizirao Zavičajni muzej u Novom Pazaru. On tada nije zamišljen kao časopis koji će da izlazi svake godine već je objavljen kao zbornik radova sa održanog simpozijuma. Međutim, već u prvom broju u uvodniku dr Ejup Mušović kaže: „Ovo je prvi broj Novopazarskog zbornika čiji je izdavač Zavičajni muzej i nadamo se da će njegovo izlaženje biti nastavljeno”. Nada i želja je bila utemeljena i jaka, pa je drugi broj Novopazarskog zbornika izašao sljedeće 1978. godine. Danas možemo konstatovati da je Novopazarski zbornik jedini naučno-stručni časopis na našem prostoru koji u kontinuitetu izlazi sada već pune 43 godine. Ove 2020. godine izašao je iz štampe Novopazarski zbornik broj 43.
Dr Ejub Mušović je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. I danas se čujem i čuvam prijateljske odnose s nekim od saradnika rahmetli Ejupa Mušovića. Nadamo se da ćemo uspjeti da u 2021. godini organizujemo izložbu s katalogom objavljenih radova dr Ejupa Mušovića. Cio svoj život on je ostao vjeran nauci i svom zavičaju.
S obzirom na to da muzej pored Novog Pazara obuhvata i Sjenicu i Tutin, da li je ovaj prostor muzeja dovoljan za sve eksponate iz sve tri opštine?
U našem muzeju je u jednoj vitrini izloženo po 20 – 25 eksponata i posjetioci ne mogu jasno da ih vide i uživaju njihovoj vrijednosti. To je isključivo zato što kao zajednica imamo mnogo toga da pokažemo, želimo da pokažemo, želimo da oni koji dođu vide to. Da se upoznaju s bogatom historijom Novog Pazara i okoline, ali nemamo mogućnosti jer nemamo dovoljno prostora.
Sama ova muzejska zgrada bi mogla da bude u stvari jedna gradska bošnjačka kuća, da bude jedan depadans muzeja. Muzej bi kao depadans trebao imati i jednu uređenu srpsku gradsku kuću, a da se sve ostalo bogato naslijeđe koje je izloženo u muzeju od arheologije, preko historije, umjetnosti, etnologije, rukopisne građe, orijentalne zbirke, numizmatike i svega drugog izloži u jednoj zasebnoj, adekvatno uređenoj muzejskoj zgradi. Tek tada bi muzej imao svoju cjelinu i mogao bi se nazvati muzejom grada Novog Pazara. U sastav muzeja, kao zasebni depadansi, bi trebale da uđu i restaurirana kula Motrilja i novootkrivena kula Džephana, u kojima bi se izložio dio eksponata osmanskog perioda.
Koji je najznačajniji projekt muzeja u ranom periodu?
Novopazarski zbornik, kao jedini naučni časopis koji u kontinuitetu izlazi već 43 godine možda je najznačajniji projekt muzeja, i u ranom i u sadašnjem periodu. On je i dio bogate izdavačke djelatnosti muzeja. Simpozijumi i naučne konferencije koje je muzej počeo organizirati još 1977. godine, temelj su naučnog rada kod nas i projekti su od velikog značaja.
Pomenuli ste izdavačku djelatnost u sklopu muzeja. Kada je muzej krenuo s projektom izdavačke djelatnosti?
Muzej je zapravo prva registrirana izdavačka kuća u Novom Pazaru. Zbog toga je na početku izdavao čak i zbirke pjesama, a svoju izdavačku djelatnost je započeo odmah nakon osnivanja. Izdavačka djelatnost muzeja, kada smo već kod toga, veoma je bogata. Iako je 1973. godine dobio svoj adekvatan prostor za rad u ovoj zgradi, već 1974. ima svoja prva izdanja. To su izuzetno značajne knjige, studije, časopisi, koji i danas koriste naučnim istraživačima.
Izdavačka djelatnost muzeja je i danas zapažena. U zadnjih nekoliko godina, pored godišnjaka Novopazarski zbornik, muzej je izdao nekoliko vrijednih naučnih monografskih publikacija. U planu je da 2021. godine, muzej predstavi svoju izdavačku djelatnost zaključno s 2020. godinom i to organizacijom jedne lijepe izložbe, izdavanjem kataloga muzejskih izdanja. Da vidimo i ocijenimo šta je to muzej, na polju izdavaštva, radio od svog osnivanja do 2020. godine.
Da li se sva ta izdanja mogu naći na internet stranici muzeja?
Digitalizacija građe je budućnost, ali je i sadašnjost. Ono što je prvo predstavljeno je muzejski godišnji časopis koji je postavljen na internet stranici muzeja, ali i devet brojeva časopisa Sopoćanska viđenja, koji je nekada izlazio, također u izdanju Zavičajnog muzeja u Novom Pazaru. Ovi su časopisi pretraživi i mogu se čitati od prvog do posljednjeg broja. Krenulo se i s poslom digitalizacije drugih izdanja: Divana Ahmeda Gurbija i Divana Ahmeda Valija Novopazarca koji su napisani na osmanskom jeziku kao i Priča o Esteri – biblijska priča koja je napisana hebrejskim pismom.
Još dosta je sadržaja digitalizovano pa će se u narednim danima pojaviti na web stranici muzeja. Svi ovi rukopisi koji imaju posebnu naučnu, umjetničku, kulturološku i književnu vrijednost naći će se na sajtu muzeja čime će se olakšati posao istraživačima, naučnim radnicima i znatiželjnim pojedincima.
Koji je Vama bio najznačajniji projekt muzeja u posljednjem periodu?
Izdvojiću dva, meni najdraža projekta. Jedan je bio lak i zanimljiv za realizaciju, a po značaju je daleko izašao iz granica lokalnog i regionalnog projekta. Riječ je o projektu „Levhe – kaligrafska inspiracija danas”. Lijepim umjetničkim stilom ispisane kur’anske ili hadiske riječi. Nismo uspjeli da sakupimo mnogo levhi za ovaj projekt, već samo petnaestak koje su napisali naši veliki umjetnici, od kojih ni jedan više nije među živima. Projekt je kao vrijedan i značajan prepoznalo i podržalo Ministarstvo kulture Republike Srbije. Mnogi mediji iz Srbije i regiona su prenijeli otvaranje ove izložbe u našem muzeju.
Ovaj projekt, kao što rekoh, nije bio težak za realizaciju ali je bio značajan, zbog čega mi je posebno drag. Drugi projekt koji bih izdvojio iz posljednjeg perioda, jeste projekt iskopavanja na Bedemu – Sjevernoj tabiji Novopazarske tvrđave. Znamo da, ko god zna za Novi Pazar, zna za Bedem, odnosno Novopazarsku tvrđavu. Na osnovu sačuvanih starih fotografija znali smo da je tu, na Bedemu, nekada postojala kula Džephana, i želja nam je bila da ako nađemo makar neki kamen, neki trag od te kule, otkrijemo ga kako bi se iskoristio za revitalizaciju ovog objekta. Na našu sreću, inicijativa za iskopavanja je pokrenuta od strane grada Novog Pazara, a arheološkim iskopavanjima koje sprovodi Novopazarski muzej sa stručnjacima iz Arheološkog instituta iz Beograda, i Muzeja Sarajeva otkriven je temelj kule Džephane i njeni zidovi u visini od preko dva metra.
Pored toga na Sjevernoj tabiji Novopazarske tvrđave, pronađena je i Baruthana koja je kompletno sačuvana. Preko naše sugrađanke koja studira historiju u Istanbulu, došlo se i do dokumenata kojim se traži dozvola od porte u Istanbulu da se na Novopazarskoj tvrđavi gradi Baruthana jer vojska oružje čuva u dvorištu Asker džamije tj. vojne džamije, u Tvrđavi. Time se, pored ovog vrijednog dokumenta, potvrdilo saznanje da je na Tvrđavi postojala i vojna Asker džamija. Pored toga, na Sjevernoj tabiji Tvrđave otkriven je i zindan, odnosno zatvor, koji je kompletno sačuvan.
Otkriveni su plafon i zidovi zindana, i još nekoliko zidova koji kazuju historiju Novog Pazara. Svi ti pronalasci, sve što je otkriveno na Bedemu i čitav taj projekt od velikog je značaja za Novi Pazar i financiran je najvećim dijelom sredstvima Grada Novog Pazara i ove 2020. godine sredstvima Ministarstva kulture Republike Srbije. Naša je želja da se kula Džephana, s pratećim otkrivenim objektima, ponovo uzdigne na Bedemu nad gradom Novim Pazarom.
Koji je najznačajniji predmet u muzeju?
Muzej radi kroz pet odjeljenja: odjeljenje arheologije, odjeljenje historije, odjeljenje etnologije, umjetničko odjeljenje i biblioteka muzeja. Pored toga imamo i numizmatičku zbirku, likovnu zbirku, zbirku savremene umjetnosti, orijentalnu i zbirku stare i rijetke knjige. Svako od ovih odjeljenja i zbirki ima veliki broj eksponata i svi ti eksponati imaju svoju priču. Dugu, zanimljivu historijsku priču. I kada biste od bilo kojeg kustosa tražili da vam izdvoji jedan eksponat, to bi mu bio težak zadatak. Jer, svaki od tih eksponata ima svoju priču, priču svoga vremena, dugu, zanimljivu historijsku priču. Ako su najstariji najznačajniji, mi imamo ovdje eksponate iz perioda trećeg vijeka prije nove ere, stari više hiljada godina. Hoćemo li za te eksponate da kažemo da su najznačajniji, ili ćemo za mašinu enigmu da kažemo da je najznačajnija, ili za rukopis Kur’ana star preko 500 godina? Da li je posuđe staro više stotina godina najznačajnije, ili ono koje je ljepše ali manje staro? Ili je najznačajniji razboj koji se koristio za tkanje nošnje i odjeće ili onaj na kojem su se tkali ćilimi? Da li je najznačajniji nakit kojim su se kitile nevjeste, ili obredni predmeti muslimanske i hrišćanske tradicije? I tako redom.
Neki od naših najznačajnijih eksponata se, na žalost, ne nalaze ovdje u muzeju već se čuvaju i izloženi su u Narodnom muzeju u Beogradu i zauzimaju izuzetno značajno mjesto. Radi se o većem broju eksponata koji su pronađeni prilikom iskopavanja u Novom Pazaru na prostoru oko Petrove crkve i na drugim mjestima u našem gradu.
Koliko muzej znači Novom Pazaru?
Naš muzej je Novi Pazar i naša bogata prošlost smještena u jednoj skromnoj kući. Ali, ovde nije smješten Novi Pazar danas, već Novi Pazar kroz historiju uz očuvanje bogate tradicije i kulture. Ko god dođe u Novi Pazar, a ne obiđe muzej, on Novi Pazar nije upoznao i nije vidio.
