16.4 C
Novi Pazar
20/09/2021

Resul Mehmedović: Kultura sjećanja ili kultura zaborava

Resul Mehmedović, koji je porijeklom iz Sandžaka, prenosi nam priču njegove porodice uz priču stradanja njegovog oca u Srebrenici kada je počinjen genocid nad Bošnjacima.

Moj je otac ubijen u maju 1992. Pedeset godina ranije, njegovog oca, a mog djeda, četnici su zajedno sa Suljkanom Ajanovićem poveli na klanje. Pokušali su pobjeći. Djed je uspio, Suljkan nije. Njega su ranili, a za kaznu su ga živog ogulili.

Mati kaže da je otac tog jutra u aprilu ’92, kad je krenuo na posao iz Zvornika u Beograd, govorio kako neće oni dirati ljude po selima, jer nije nikome ništa skrivio.

Odvraćala ga je, ali nije poslušao. Otišao je. Nije se vratio. Pronađen je 12 godina kasnije u sekundarnoj masovnoj grobnici.

Dženazu smo mu klanjali u prvoj suboti septembra 2004, a sutradan mi je bio prvi dan u medresi.

Otac Resula Mehmedovića, Sulejman (Durmo) Mehmedović 1954-1992

Zašto je bitno ovo moje kazivanje o ocu, a zatim retrospektiva o djedu?

Djed je spasio živu glavu, ali njegov sin 50-ak godina kasnije – nije – jer mu nije dovoljno kazivao o tome kako i zašto su ga četnici vodili na klanje niti kako su Suljkana Ajanovića živog ogulili, niti ga je učio da takvima ne moraš ništa skriviti da bi platio glavom.

Nije, a morao je!

Zbog nepostojanja kulture sjećanja, Bošnjaci svako 50 godina bivaju protjerani, opljačkani, ubijani.

Moj pradjed je zajedno sa svojim ocem, bježeći od progona u Sandžaku, utočište pronašao u Bosni. Djed s početka kazivanja, prvi je rođen u Bosni, ali samo nekoliko decenija kasnije, njegov sin, nepostojanje kulture sjećanja – platio je glavom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku medija TAKT.

Najčitanije

FOTO DANA

Vezani članci

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime