Centralna ličnost ovog velikog istraživanja koje je započeo profesor sa Harvarda Milman Peri, zajedno sa svojim učenikom Albertom B. Lordom, jeste Avdo Međedović, sada već nadaleko čuveni epski pjevač iz Obrova, kraj Bijelog Polja.
Profesori sa Harvarda su došli iz Amerike u Sandžak 1935. godine, kako bi pronašli odgovor na tzv. „homersko pitanje”, ili pitanje da li je uopće moguće da je jedan čovjek bio sposoban prenijeti i spjevati tako velike epove kao što su „Ilijada” i „Odiseja”.
Čuli su da je prostor Sandžaka bogat epskim pjevačima, te da će moći na terenu da ispitaju fenomen njihovog pjevanja.
I zaista, u Sandžaku su pronašli mnoge “pjevače priča”, ali je samo jedan premašio sva njihova očekivanja.
To je bio Avdo Međedović, koji je pjesmu „Ženidba Smailagić Meha” čuo u obliku od oko 2 000 stihova, zapamtio i ponovo spjevao u 12 000 stihova. Njegova sposobnost “kićenja” je bila takva da ovaj neobrazovani, nepismeni genije nije bio svjestan koliko produžuje pjesmu.
Profesori su ga testirali. Avdo je slušao drugog pjevača dok pjeva pjesmu od 2 000 stihova, i bio je sposoban da je odmah prepjeva u potpuno istom redoslijedu slika, ali uz “kićenje” je njegova pjesma bila makar tri puta duža.
Milman Peri ubrzo nakon toga umire u Americi, a njegov učenik Albert B. Lord nastavlja da se bavi fenomenom epskog pjevača.
Avdo Međedović je za njih bio dokaz da je i Homer mogao spjevati „Ilijadu” i „Odiseju”, i oni su ostali upamćeni u historiji kao profesori koji su razriješili „homersko pitanje. Ali Lord nije krio svoje oduševljenje prema ljepoti Međedovićeve pjesme. Istakao je da njegove pjesme nisu značajne samo po svojoj dužini, već i da one posjeduju mnogo veću ljepotu nego što se to općenito misli, te da bi se Evropa postidjela pred ljepotom njegove pjesme.
Godine 1960. objavljuje svoju knjigu „Singer of tales”.
Zar ne bismo voljeli zaviriti u taj svijet i diviti se tom fenomenu zbog kojeg su ljudi pola svijeta prevalili kako bi ga upoznali i analizirali?
Sve nam je nadohvat ruke, zato već ove nedjelje požurimo do gradske biblioteke!
Nemamo mnogo vremena, jer na našem spisku je još gomila dobrih knjiga koje moramo pročitati!
Bilsena Hadžić Pružljanin je rođena u Novom Pazaru 1997. godine. Veći dio djetinjstva je provela u selu Gujiće, gdje se i rodila njena ljubav prema književnosti. Osnovnu školu je završila u Novom Pazaru, a zatim i srednju Medicinsku školu. Ipak, ljubav prema književnosti je njegovala od malena i nikada nije prestajala da se bavi njome. Srednja škola joj je pružila mogućnost da uvidi da književnošću želi da se bavi i profesionalno, te je upisala smjer za književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno je na završnoj godini studija, a primarni cilj joj je da se kroz književnu teoriju, kritiku i historiju bavi bošnjačkom književnošću.
