Prema izvještaju „Stanje poricanja – Srbija 2025: Ratni zločinci kao zaslužni građani“, dokumentovano je najmanje 60 slučajeva veličanja deset osuđenih ratnih zločinaca, kao i oko 50 primjera negiranja ili relativizacije ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije. Među njima su, kako se navodi, negiranje genocida u Srebrenici, zločina u Račku, opsade Sarajeva, postojanja logora u Prijedoru i masovnih grobnica u Batajnici.
Autori izvještaja ističu da je genocid u Srebrenici i dalje najčešće osporavan pojedinačni zločin, sa najmanje 30 zabilježenih slučajeva poricanja tokom prošle godine.
Poseban fokus izvještaja stavljen je na slučaj Nebojše Pavkovića, nekadašnjeg komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije, kojeg je Haški tribunal pravosnažno osudio na 22 godine zatvora za zločine nad kosovskim Albancima 1999. godine. U izvještaju se navodi da je njegova smrt i sahrana u Aleji zaslužnih građana, uz najviše vojne počasti, predstavljala događaj koji je obilježio 2025. godinu kada je riječ o veličanju osuđenih ratnih zločinaca.
Direktorka Inicijative mladih za ljudska prava Sofija Todorović ocijenila je da su negiranje i relativizacija ratnih zločina postali važan dio političkog diskursa u Srbiji, navodeći da se teme iz ratne prošlosti često koriste za produbljivanje društvenih podjela i političke obračune.
U izvještaju se kao primjeri institucionalnih prepreka suočavanju sa ratnom prošlošću navode dugogodišnje odbijanje Srbije da postupi po nalozima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u predmetima vezanim za funkcionere Srpske radikalne stranke, neriješeno pitanje izvršenja presude u slučaju „Tuzlanska kapija“, kao i imenovanje Dragoslava Bokana za predsjednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta u Beogradu.
Autori izvještaja navode i da su tokom masovnih protesta i studentskih blokada u 2025. godini pojedini predstavnici vlasti koristili teme ratnih zločina za diskreditaciju političkih protivnika, uključujući optužbe da opozicija i studenti žele da srpski narod proglase genocidnim.
Prema ocjeni Inicijative mladih za ljudska prava, prostor za otvoren i činjenicama zasnovan razgovor o ratnoj prošlosti u Srbiji i dalje je veoma ograničen, dok institucije i dio medija predstavljaju jednu od glavnih prepreka takvom dijalogu.
