U romanu „Odron“ Zehnije Bulića možemo uočiti nekoliko bitnih odlika savremenog romana. Radnja romana počinje u studentskom domu, gdje nas Pisac upoznaje s likovima i njihovim osobinama, ubraja i sebe kao jednog od njih, a na kraju romana shvata da je sve vrijeme živio onako kako mu je rečeno. Kamber (simbolika ovog imena je najbolji drug ili nerazdvojan, prevedeno sa arapskog jezika) je momak koji potiče iz porodice u kojoj se stalno „okretao novac“.
On je centralna figura u romanu, student završne godine medicine, majstor koji kreira sudbinu, ali i redove od kojih je Pisac zavisan. Kamber je toga svjestan pa se zato u romanu koristi efekt Šeherzade, s ciljanim prekidanjem pripovijedanja, što Pisca dodatno intrigira da nastavi igru po njegovim pravilima. Kamber je nekoliko puta bio prevaren, ali ga to nije zaustavilo da uspije. Često je svoje postupke pravdao riječima: „Trgovina i kosmos moraju da se šire, u suprotnom nastupiće Sudnji dan.“
Kamberov odnos prema ženama je zanimljiv. Obje supruge sreće slučajno tokom vožnje. Svoju prvu suprugu Bedriju sreo je dok je napolju padala kiša. Njegov buntovni odnos prema životu natjerao je Bedriju da ode sa Lirijom, njihovom zajedničkom kćerkom, u Ameriku. Kamber često ističe da sanja Liriju i razgovara s njom. Njegova druga supruga Saka prihvatila ga je onakvog kakav jeste, ne očekujući od njega da preuzme ulogu supruga ili oca koji sudjeluje u porodičnim obavezama.
Kada posmatramo odnos Pisca i Kambera, shvatamo da su oni savršen primjer Erosa i Tanatosa (ego i alter-ego u psihoanalizi), koji izgledaju kao najbolji prijatelji, a zapravo su graditeljski i rušilački nastrojeni. Dok pomažu jedan drugom, u tome pronalaze sopstvenu korist. Piščeva mahana je to što apsolutno vjeruje u priče kojima ga Kamber uvlači u zajedničku igru. Čovjekom se najbolje manipulira kada mu se strah uvuče u kosti i razvije osjećaj krivice. Pisac je ujedno i narator romana, ali onaj koji je mislio da živi život iz knjige – lahkovjeran, zavisan od Kambera i slijep na njegove prevare.
U romanu prepoznajemo i faustovski motiv, gdje Kamber procjenjuje Pisca i vidi ono što mu treba, a to je zapravo sama priča. Za uzvrat ga uvlači u posao i lako postaje njegov plijen. Sančo Pansa, koji će ga do kraja romana pratiti, kaznit će ga tako što pet godina neće napisati nijedan red. U romanu je prisutna citatnost eminentnih romana svjetske književnosti, predstavljena kroz različite filozofske dileme. S obzirom na to da nemamo hronološko pripovijedanje, situacija se odvija u piščevim mislima, što romanu daje pečat toka svijesti. U jednom dijelu Kamber citira Piscu stihove Zehnije Bulića. Na taj način se uspostavlja autoreferencijalnost, što je važna odlika modernog ili savremenog romana. Ovim možemo potvrditi Bartovu misao da je smrt autora neminovna i da je autor zaista izvan teksta.
Ženski likovi u romanu veoma su raznovrsni. Jedan od njih je lik nane, uboge žene koja se nije udavala i koja je živjela sama izvan grada, prepuštena samoj sebi. Dio u kome se pojavljuje njen lik navodi nas na razmišljanje o poznatoj izreci prema kojoj je put do pakla popločan dobrim namjerama. U tom segmentu prepoznajemo gradaciju – na jednoj strani je nana sa svojim molitvama i životom posvećenim vjeri, dok su na drugoj strani partneri bez znanja, okrenuti sticanju koristi.
Roman se sastoji od pet poglavlja, a radnja unutar njih je isprekidana. Fabula je puna digresija, narodnih priča i najrazličitijih događaja iz kojih Kamber crpi inspiraciju kako bi Pisac čekao priču. Na taj način roman „Odron“ predstavlja priču o porodici kao osnovnoj ćeliji društva, ali i o društvu koje mijenja takvu definiciju, jer se pred našim očima događa dekadenca i poništavanje različitih normi. Čitajući roman dolazimo do zaključka da su poljuljane brojne društvene vrijednosti i da su porodične norme pod znakom pitanja.
Naziv romana u rječnicima označava stjenovitu masu odvojenu od zaleđa i survanu u podnožje. Ukoliko tražimo metaforu ovog naslova, kroz sadržaj romana možemo zaključiti da je „odron“ zapravo društvo koje svojim porocima i odgovorima na društvene pojave izaziva socijalni sunovrat, kulminirajući trajnom odvojenošću i porazom. Po definiciji, dio koji se odroni ostaje na dnu uvale i predstavlja masu, neupotrebljivi talog. Dok je dio koji se odvoji slab i nejak, dio koji ostaje ostaje stamen i jak, aludirajući na društvo novije generacije koje ima šansu da se popravi.
Roman „Odron“ ostavlja na čitaoce snažan utisak i postavlja pitanje da li nam Pisac mimetički oblikuje stvarnost koja se odvija ispred nas u realnom vremenu i prostoru, koristeći apsurd kako bi nas doveo u stanje zapitanosti i nametnuo novo pitanje – da li i sami doprinosimo društvenoj eroziji.
Časopis “Riječ” je glasilo udruženja “Mreža mladih” i važi za jedan od najkvalitetnijih projekata u našoj zajednici, sa pažljivo biranim književnim radovima. Posljednji broj možete čitati ovdje.
